O dijabetesu

Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.

Znaci šećerne bolesti su:

  • često mokrenje (poliurija)
  • umor
  • slabost
  • žeđ
  • mršavljenje


Tipovi šećerne bolesti:
Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

Tip 1 šećerne bolesti
Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin. Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom. Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih. Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan, i može uključivati sljedeće simptome i znakove:

  • učestalo mokrenje
  • prekomjernu žeđ i suhoću usta
  • izraziti umor/nedostatak energije
  • stalnu glad
  • nagli gubitak težine
  • smetnje vida
  • ponavljane infekcije

Tip 2 šećerne bolesti
Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu. Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.
U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

Komplikacije šećerne bolesti

Komplikacije šećerne bolesti dijele se u akutne i kronične komplikacije.

Akutne komplikacije šećerne bolesti su:

  • Dijabetička ketoacidoza

  • Hipoglikemija

  • Hiperosmolarno neketotičko stanje

  • Dijabetička koma

  • Acidoza mliječnom kiselinom

Kronične komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na vaskularne komplikacije i nevaskularne komplikacije:

  • Vaskularne komplikacije:

    • mikroangiopatije:

      • dijebetička retinopatija

      • dijebetička nefropatija

    • makroangiopatije:

      • koronarna bolest

      • periferna vaskularna bolest

      • cerebrovaskularna bolest

  • Nevaskularne komplikacije:

    • neuropatije:

      • mononeuropatija

      • polineuropatija

  • Dijabetičko stopalo - najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana međusobnim djelovanjem vaskularni (mikorangiopatija i makroangiopatija) i nevaskularnih komplikacija (neuropatija).

Liječenje

U liječenju šećerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samopraćenje i samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i tjelovježbom, nakon čega nastupa liječenje lijekovima (antidijabeticima).

Liječenje tabletama
Lijekovi koje se uzimaju na usta - oralni hipoglikemizantni lijekovi

Nikada nije dovoljno ponavljati da su u liječenju šećerne bolesti najvažnije temeljne mjere liječenja: prilagođena pravilna prehrana kojom se sprječava nekontrolirani porast glukoze u krvi, tjelesna aktivnost koja pomaže uspostavljanu normalne mijene tvari i na mnoge načine umanjuje rizik razvoja komplikacija i znanje koje osoba sa šećernom bolešću treba usvojiti i svakodnevno primjenjivati.

Šećerna bolest je poremećaj metabolizma (mijene tvari) kojim si organizam osigurava potrebnu opskrbu energijom. Najvažniji izvor energije za tijelo je glukoza koju tijelo dobiva iz hrane i pričuvnih tvari (poglavito masti) koje se u jetri pretvaraju u glukozu. Među brojnim posrednicima (hormonima i neurotransmiterima) koji koordiniraju i sudjeluju u cjelokupnom prometu energije u organizmu najvažniji je inzulin. U nastanku i razvoju šećerne bolesti najvažniju ulogu igra poremećaj djelovanja inzulina. Temeljnim mjerama liječenja pokušava se nadoknaditi njegovo nedostatno djelovanje, ali ne i njega samog. Za život je nužno potreban inzulin, a uspjeh liječenja ovisi o njegovoj prisutnosti. U suprotnom, nije moguće postići ravnotežu u tijelu - homeostazu.

Liječenje inzulinom
Osobama sa šećernom bolešću ili onima koji zbog nekog drugog razloga ili bolesti gušterače uopće nemaju vlastitu proizvodnju inzulina ovaj hormon treba nadomjestiti injekcijama izvana, pri čemu je u njih ovo također jedna od temeljnih mjera liječenja. Udio ovakvih osoba je manji od 10% u ukupnom broju oboljelih. Za njih je terapijska primjena inzulina životna nužnost, ali njegova primjena bez ostalih temeljnih mjera u liječenju dostatna je samo za preživljavanje, ali ne i osiguranje zdravlja i kvalitete života. Kako bi se postiglo očuvanje zdravlja i kvaliteta života potrebno je spriječiti nastanak i razvoj komplikacija šećerne bolesti, a to je moguće jedino dobrom regulacijom glikemije odnosno održavanjem razine glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima. Ovo je moguće postići samo usklađivanjem pravilne prehrane, tjelovježbe i tome primjerenim davanjem inzulina, što osoba sa šećernom bolešću može primjenom usvojenog znanja
sama nadzirati i držati u ravnoteži.

Prehrana

RECEPTI

Tri su osnovna sastojka hrane koja imaju energetsku vrijednost: ugljikohidrati, bjelančevine i masnoće. Tvari koje nemaju energetsku vrijednost, a neophodne su za normalan rad stanica su: vitamini i minerali.

Bjelančevine (proteini) osnovni su građevni materijal tjelesnih stanica. Mnogi hormoni u organizmu građeni su od bjelančevina odnosno njihovih sastavnih dijelova - aminokiselina. Značajne su za rad enzima kao i u stvaranju imunosti (otpornosti) organizma na bolest. Osnovni izvori bjelančevina su namirnice životinjskog podrijetla: meso, jaja, riba i mliječni proizvodi, ali i žitarice, leguminoze (grah, grašak, bob, soja) i gljive. Ove namirnice sadrže niz esencijalnih (životno neophodnih) aminokiselina koje se u organizmu ne mogu stvarati pa ih je neophodno unijeti hranom. Zbog toga prehrana bez određenih količina mesa, jaja i mliječnih proizvoda može imati za posljedicu manjak esencijalnih aminokiselina.
Treba voditi računa o činjenici da namirnice životinjskog podrijetla osim bjelančevina sadrže i veće količine masnoća, a posebno škodljivih: kolesterola i zasićenih masnih kiselina. Zato pri odabiru prednost treba dati nemasnom mesu, obranom mlijeku, morskoj ribi, a jaja se preporučuje konzumirati do 2 tjedno. Preporučeni udio bjelančevina u ukupnom dnevnom energetskom unosu treba biti od 15 do 20%.
Energetska vrijednost 1 grama je 16,8 kJ (kiloJoula) ili 4 kcal (kilokalorija).

Masnoće, zajedno s ugljikohidratima čine 80 do 90% ukupnog dnevnog energetskog unosa. Sastavni su dijelovi mnogih spojeva koji sudjeluju u metabolizmu (mijeni tvari) kao i hormona koji se stvaraju u organizmu. Masnoće se nalaze u namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla. Masnoće životinjskog podrijetla (maslac, mast, jaja, meso, mliječni proizvodi) sadrže kolesterol i zasićene masne kiseline čije je štetno djelovanje na krvne žile (ateroskleroza – stvaranje masnih naslaga na stjenkama krvnih žila) neosporno dokazano. Masnoće biljnog porijekla (različite vrste ulja, margarin, biljna mast i razna koštunjičava voća kao orasi, bademi, lješnjaci, kikiriki itd.) sadrže nezasićene masne kiseline od kojih su neke organizmu neophodne (esencijalne masne kiseline koje organizam ne može stvarati). Važna je uloga mononezasićenih masnih kiselina u sprječavanju nastanka ateroskleroze.
Preporučeni udio masnoća u ukupnom dnevnom energetskom unosu treba biti do 30% pri čemu udio namirnica bogatih zasićenim masnoćama treba biti manji od 10% a ostatak od 20% iz namirnica bogatih nezasićenim masnoćama (maslinovo ulje, sojino, ulje kukuruznih klica, bundevino ulje). Kolesterol u prehrani treba ograničiti na ukupno 250 do 300 mg/dan, a kod onih s povišenim LDL kolesterolom u krvi na manje od 200 mg/dan.
Energetska vrijednost 1 grama masnoće je 37,8 kJ ili 9 kcal.

Ugljikohidrati su tijelu najveći izvor energije potrebne za rad stanica i sastavni su dio namirnica biljnog podrijetla. Ugljikohidrate dijelimo na monosaharide (glukoza i fruktoza), disaharide (saharoza, laktoza i maltoza) i polisaharide (celuloza, škrob i glikogen).
Osnovni izvor energije u metabolizmu stanice je glukoza za čiji je unos u stanice potreban hormon inzulin kojeg luče tkz. beta stanice Langerhansovih otočića gušterače. Glukoza koja se nalazi u svim namirnicama koje sadrže šećer izaziva brz porast šećera u krvi i ne preporučuje se u prehrani osoba sa šećernom bolešću, osim u ograničenim količinama u liječenju hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi), akutnih bolesti i bubrežnih komplikacija. U nedostatku inzulina glukoza se nagomilava u krvi, a stanice pri tome «gladuju» jer je ne mogu iskoristiti za dobivanje energije.
Polisaharidi ili složeni ugljikohidrati su škrob koji je sastavni dio povrća, voća i žitarica, glikogen koji se nalazi u mišićima i jetri i celuloza, polako se razgrađuju u crijevima do glukoze koja se otpušta u krv te uz pomoć inzulina ulazi u stanice.
Preporučeni udio ugljikohidrata u ukupnom dnevnom energetskom unosu treba biti 50 do 60% i to pretežno složenih ugljikohidrata. Naime, u odabiru namirnica bogatih ugljikohidratima u planiranju prehrane važan je i glikemički indeks ugljikohidrata tj. njegova moć podizanja glukoze u krvi. Ako se uzme da je glikemički indeks glukoze najviši i iznosi 100 tada je on za ostale ugljikohidrate predstavljen odnosom prema ovoj vrijednosti i izražen u postotku s obzirom na mogućnost da povisi glukozu u krvi. Što je taj postotak veći, to je veća mogućnost određene namirnice da povisi glukozu u krvi. Namirnice s niskim glikemičkim indeksom ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi pa namirnice s vrijednostima pri dnu glikemičkog indeksa poboljšavaju kontrolu glukoze u krvi. Takve su namirnice leguminoze (leća, grah, slanutak), integralna tjestenina, pšenične mekinje, integralna riža itd., a pri vrhu ljestvice nalazi se kruh, mrkva, krumpir i med.
Energetska vrijednost 1 grama ugljikohidrata je 16,8 kJ ili 4 kcal.

Vrijedno je napomenuti da u osoba koje imaju dovoljno inzulina, a u uzimaju povećane količine hrane bogate ugljikohidratima, suvišna se energija pretvara u masnoću (trigliceride) koja se pohranjuje kao rezervna energija u masnim stanicama što dovodi do povećanja tjelesne težine, debljanja sa svim negativnim posljedicama po zdravlje.

Biljna ili prehrambena vlakna su tvari koje se nalaze u povrću, voću i žitaricama, ne razgrađuju se u tankom crijevu te prolaze probavni trakt većinom neprobavljena. U biljna vlakna se ubrajaju: celuloza, hemiceluloza, pektin itd. Najviše ih ima u ovojnicama žitarica, mahunarkama, repi, neglaziranoj riži, obojenom povrću, nepročišćenim žitaricama, brašnu i tjestenini iz cjelovitog zrna. Postoje topiva i netopiva dijetna vlakna. Oblažući stjenku crijeva usporavaju razgradnju ugljikohidrata od kojih se dio veže na njih i neprobavljen odlazi stolicom iz tijela. Time povoljno djeluju na snižavanje glukoze u krvi i potrebu za inzulinom. Topiva vlakna povoljno utječu na sniženje masnoća u krvi posebno triglicerida te ukupnog i LDL kolesterola. Ova činjenica ima važnost u liječenju hiperlipemije (povišenih masnoća u krvi) često prisutnoj u osoba sa šećernom bolešću - posebno pretilih. Nadalje, daju osjećaj sitosti, što je također važno u pretilih dijabetičara tipa 2.
Preporučena dnevna količina iz različitih vrsta hrane iznosi 25 do 35g podijeljenih u više obroka. Veća količina odjednom može izazvati proljevastu stolicu.

Vitamini su tvari bez energetske vrijednosti. Neophodni su metabolizmu, a njihov nedostatak pogoduje razvoju mnogih ozbiljnih bolesti. Razlikuju se vitamini topivi u vodi i topivi u mastima.
U vodi su topivi vitamini B skupine kojih najviše ima u žitaricama i vitamin C kojeg nalazimo u voću i povrću i kiselom kupusu. Vitamin C se razgrađuje kod temperature više od 50°C pa ga treba uzimati u svježem voću i povrću.
Vitamini topivi u mastima su A, D, E, i K, a nalaze se u raznim vrstama mesa, ribi, obojenom povrću i uljima.

Minerali su također tvari bez energetske vrijednost, a neophodni su u svim biokemijskim procesima u metabolizmu. U većoj količini nalaze se u ribi, mesu, mlijeku, povrću i voću.

Zamjenska sladila
U prehrani možemo koristiti i zamjenska sladila koja se dijele na sladila s energetskom vrijednošću i sladila bez energetske vrijednosti.

Sladila s energetskom vrijednošću
Fruktoza (voćni šećer) ima energetsku vrijednost 1 grama kao i konzumni šećer 16,8 kJ ili 4 kcal. Uzima se u malim količinama u više obroka – do 50 g dnevno. Veće količine odjednom dovode do proljeva.
Sorbitol, Xylitol, Maltit i Izomaltit imaju nešto manju energetsku vrijednost. Najviša dnevna dozvoljena količina je do 35g u više obroka, jer veće količine mogu izazvati jake proljeve.

Sladila bez energetske vrijednosti
Saharin je 300 puta slađi od konzumnog šećera. Preporuča se do 10 tableta dnevno.
Ciklamati su 30 puta slađi od konzumnog šećera. Kombinacija 1% saharina i 99% ciklamata poznata na našem tržištu kao Natreen i Kandisin podobna je za upotrebu, a preporučena dnevna količina Natreena je do 10 tableta. Mogu se kuhati.
Acesulfam K je 200 puta slađi od konzumnog šećera. Preporučena dnevna količina je do 15 mg/kg tjelesne težine.
Aspartam je bjelančevina zanemarive energetske vrijednosti. Kuhanjem se raspada pa se upotrebljava za slađenje hladnih pića i jela te toplih napitaka. Dolazi pod imenom Trendy, Equal, Kandisin-Gourment. Preporučena dnevna količina je do 155 tableta.
Svi zaslađivači koji sadrže aspartam postoje u obliku tableta i kao posipi.
Stevia je prirodni zaslađivač, 200 do 400 puta slađa od šećera, s 0 kalorija, 0 ugljikohidrata i 0 glikemijskog indeksa. Možete je pronaći u mnoštvu oblika - tekućini, slatkom prahu, šećernim vrećicama i malim tableticama. Zbog svojih svojstava stevia je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. Stevia snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin, što je posebice važno za dijabetičare, snižava visoki krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi te  poboljšava probavu. Najnovija istraživanja pokazuju da proizvodi od stevije pomažu i u sprečavanju nastanka raka.

Sol (Natrij)
Neophodna je određena količina soli – ukupno do 3 g (3/4 čajne žlice). Smanjenu količinu soli u hrani trebaju osobe s povišenim krvnim tlakom, srčanim i bubrežnim bolestima. I kod dijete bez soli treba znati da unosom hrane tijelo dobiva određenu količinu soli iz svake namirnice.

Voda
Naše tijelo sastoji se najvećim dijelom od vode. U vodi se odvijaju kemijske reakcije mijene tvari u organizmu, otapaju se različite štetne tvari koje nastaju kao produkt razgradnje u metabolizmu, a izlučuju se mokraćom. Potrebno je dnevno unositi najmanje 1 do 1,5 litru tekućine, što treba povećati za vrijeme tjelesnog napora, povišene tjelesne temperature i temperature okoline zbog gubitka pojačanim znojenjem. U nekim stanjima potrebno je smanjiti unos tekućine – kod srčanih i bubrežnih bolesti i to po preporuci liječnika.

Alkohol
U planiranju jelovnika alkohol se ubraja u energetski unos: 1 gram čistog alkohola ima energetsku vrijednost od 29,4 kJ ili 7 kcal. U osoba sa šećernom bolešću alkohol izaziva hipoglikemiju (nisku razinu glukoze u krvi). Nadalje, negativno djeluje na metabolizam masnoća (triglicerida) uzrokujući nakupljanje masnoća u jetrenim stanicama (masnu degeneraciju jetre) što može dovesti do ciroze jetre. Kod dijabetičara koji se liječe tabletama (antidijabeticima) alkohol može izazvati reakciju sličnu kao u liječenju alkoholizma antabus tabletama.

Tjelesna aktivnost

Za tjelesnu aktivnost nije potrebno uložiti posebno više novaca ili vremena za koje nam se uvijek čini da ga ima premalo. Za početak malo više kretanja u okviru svojih dnevnih kućanskih obveza i onih na poslu biti će sasvim dovoljno. Sami možemo odabrati npr. nešto od ovoga:

  • 10 minuta pješačenja do posla i nazad (to možda znači sići dvije tramvajske ili autobuske stanice ranije)

  • svakodnevne lagane šetnje od pola sata do sat (idealno za umirovljenike koji imaju unuke)

  • na poslu u pauzi za kavu možemo učiniti niz laganih vježbi koje ne zahtijevaju veliki prostor i specijalne sprave (obično razgibavanje, čučnjevi i sl.)

  • u krajnjem slučaju nabaviti psa (uz naravno materijalne mogućnosti), a to je idealni poticaj za svakodnevno kretanje, i što je najvažnije, neizostavno je

  • 15 minuta plesanja uz glazbu (to kod kuće uvijek možemo raditi, samo se treba sjetiti) i više puta na dan

  • vožnja biciklom za one koji to znaju i imaju gdje voziti

  • penjanje stubama do stana (naravno, do prizemlja nije dovoljno) i to kod svakog dolaska

  • uključivanje u neki od organiziranih oblika tjelesne aktivnosti – rekreacije, npr. planinarenje, organizirani fitness, plivanje ili neki od kolektivnih sportova u koje je osoba uključena barem dva puta tjedno

Više je činioca koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja koliko nam je aktivnosti potrebno i kojim tempom je provoditi. Neki od njih (većina je bitna za sve one koji se žele baviti tjelesnom aktivnošću, a neke samo za osobe sa šećernom bolešću) su:

  • životna dob

  • prethodna tjelesna aktivnost – stanje tjelesne kondicije

  • ograničena pokretljivost

  • tip šećerne bolesti i liječenje

  • postojanje komplikacija šećerne bolesti

Životna dob je svakako ograničavajući činioc, ali ne i presudni, jer s tjelesnom aktivnošću se može početi uvijek i isto tako nastaviti. Starija dob je u velikoj mjeri već opterećena postojanjem raznih degenerativnih promjena na koštanom, mišićnom i srčanožilnom sustavu, što treba uzeti u obzir i po potrebi se savjetovati sa svojim liječnikom. Nužno je učiniti ergometrijsko testiranje u osoba starijih od 35 godina, u onih s rizičnim faktorima za razvoj koronarne srčane bolesti, u osoba s bolestima srčanožilnog i dišnog sustava čime se može utvrditi maksimalna srčana frekvencija za propisivanje vježbanja, funkcionalni kapacitet srčanožilnog sustava, radni kapacitet i eventualno pojava srčanih aritmija pri opterećenju.

Tjelesno neaktivne osobe bi morale započeti vježbanje nižim intenzitetom i kraćim trajanjem, a dodatni oprez potreban je kod starijih osoba koje se nikad nisu bavile tjelovježbom. Što se tiče trajanja dnevne tjelesne aktivnosti postoje stavovi po kojima aktivnost umjerena intenziteta dugoročno pozitivno utječe na zdravlje, te da ukupna dnevna aktivnost provedena u nekoliko navrata tijekom dana, a kraćeg trajanja također povećava funkcionalnu sposobnost srčanožilnog sustava.

Određena ograničena pokretljivost također ne bi trebala predstavljati smetnju uz pravilni pristup i savjet stručnjaka.

Pojednostavljeni i vrlo zgodan način za utvrđivanje dostatnosti trenutne tjelesne aktivnosti može se opisati i ovako:

Ako možeš glasno pjevati uz kretanje, ti ubrzaj!

Ako možeš razgovarati uz kretanje, to je prava mjera!

Ako si zapuhan dok se krećeš, to je svakako prebrzo za tebe!

Jednostavan test za utvrđivanje zadovoljavajućeg intenziteta tjelovježbe može izgledati ovako:

Pretjeruješ ako:

Radiš to dobro ako:

Gubiš dah

Dišeš normalno

Mišići su ti vrlo napeti i bolni

Mišićni tonus je uredan

Imaš bolove u zglobovima

Dovoljno si zagrijan

Visoka ti je razina šećera u krvi

Razina šećera u krvi je uredna

Osjećaš se loše

Jako si dobro raspoložen

Osjećaš jaku žeđ

Apetit ti je dobar

Osjećaš se jako umorno

Nisi iscrpljen – možeš nastaviti

Neke sugestije osobama sa šećernom bolešću:

  • Izvrši test svoje tjelesne kondicije- savjetuj se s liječnikom i budi pod nadzorom u slučaju slijedećih komplikacija:

    • postojeće koronarne srčane bolesti

    • aktivne retinopatije

    • neuropatije

    • nefropatije

    • loše regulacije GUK-a

    • ograničene pokretljivosti

  • Ako se udaljavaš daj nekom na znanje gdje ideš i koliko ćeš se zadržati

  • Obuci udobnu obuću i čarape, te svakako kontroliraj stanje svojih stopala

  • S tjelesnom aktivnošću započni polako, napreduj postupno i umjereno, te preuzmi sve mjere opreza – nastoj izbjeći hipoglikemiju ako si osoba s tipom 1 šećerne bolesti ili s tipom 2 na liječenju inzulinom:

    • vodi računa o mjestu davanja inzulina – apsorbcija može biti brža s područja aktivnog mišića – izaberi područje trbušne stijenke

    • ponesi sa sobom dodatne zalogaje ugljikohidrata i uzmi dodatni zalogaj prije spavanja – mišićima je potrebno više glukoze nakon tjelesne aktivnosti nego obično

    • kontroliraj GUK prije i nakon aktivnosti (i za vrijeme ako traje više od sata) – aktivnošću uzrokovana hipoglikemija može nastati i za 48 sati

    • nastavi samokontrolu i poduzmi odgovarajuće mjere - savjetuj se o doziranju inzulina sa svojim liječnikom prije odluke o trajnoj promjeni svoje tjelesne aktivnosti

Vrijednosti glukoze u krvi prije tjelovježbe nameću određene mjere:

ispod 6 mmol/L

Uzmi dodatno UH prije početka tjelovježbe
i na kraju ako vježba traje duže od 30 min.

6 – 10 mmol/L

Uz lagane vježbe nisu potrebne dodatne količine UH,
uz jače vježbanje duljeg trajanja uzmi UH.

10 – 15 mmol/L

Nije potrebno uzimati dodatne UH prije početka tjelovježbe.

više od 15 mmol/L
ili aceton u urinu              

Ne vježbaj! Ako si pak upravo uzeo inzulin pričekaj na djelovanje, u protivnom dodaj brzodjelujući inzulin prije početka vježbanja.

 

Tražilica

Copyright © 2017 HSDU. Sva prava pridržana.
Designed and developed by Dedal komunikacije d.o.o.