Kako doskočiti dijabetičkoj polineuropatiji

Kako doskočiti dijabetičkoj polineuropatiji

Nefarmakološki pristup uključuje psihoterapeutske postupke analize i relaksacije, kao i fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

 

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je bolest obilježena kroničnom hiperglikemijom, odnosno povišenjem vrijednosti glukoze (šećera) u krvi. Timski rad dijabetologa i oboljeloga od šećerne bolesti, uz samokontrolu, važan je u liječenju i nadzoru bolesti. Jer, ako se ne provodi kontinuirana kontrola razine glukoze u krvi i dopuste njezine česte oscilacije, neovisno o tipu bolesti (tip 1 ili 2), povećava se sklonost razvoju komplikacija na različitim organskim sustavima.

Često pogođeni upravo živci

Neuropatija ili oštećenje perifernih živaca jedna je od najčešćih komplikacija šećerne bolesti. Smatra se da gotovo polovica dijabetičara ima neki oblik neuropatije. Njezinu razvoju pogoduju trajanje bolesti i starija dob. Dok se lakši simptomi neuropatije očituju samo kao nelagoda i neugodnost, teži utječu na kvalitetu života, uzrokujući komplikacije poput padova i otvorenih rana na stopalu, što može dovesti do prijeloma, amputacije, čak i smrti.
Obično ih grupiramo u dvije kategorije, ovisno o broju živaca koji je zahvaćen – jedan ili više.

Dijabetička polineuropatija najzastupljenija je neuropatija u grupi onih s više oštećenih perifernih živaca. Opisuje se kao generalizirani poremećaj koji se najčešće prezentira u distribuciji rukavica i čarapa, to jest na šakama i stopalima, a zahvaća osjetnu i motoričku funkciju živaca. Tako se uz osjetne smetnje, poput boli, gubitka osjeta ili parestezija (trnci), javlja i slabljenje snage uz gubitak mase mišića nogu.
Kako je osjetljivost na stopalima smanjena, učestali su samoozljeđivanje i manje traume, što povećava sklonost nastanku otvorenih rana i Charcotova stopala (deformacija stopala oboljelih od šećerne bolesti nastala zbog mekših kostiju kao posljedice kronične neuropatije). Treba naglasiti da samo petina oboljelih od dijabetičke polineuropatije ima simptome koje primjećuju.

Na pojavu simptoma utječe nekoliko čimbenika, kao što su starija životna dob, trajanje šećerne bolesti, lošija kontrola glukoze u krvi, visoki arterijski tlak, poremećaj masnoća u krvi, pušenje, pretjerivanje u alkoholu, visoka tjelesna visina i određena genska obilježja.
U praksi se na osnovi elektrofiziološkog ispitivanja (elektomioneurografija) i kliničkog statusa, dijabetička polineuropatija gradira u četiri stupnja i podtipove. Stoga je svaki oboljeli upoznat s važnošću redovitih kontrola i kliničkog praćenja, kako bi se na vrijeme otkrilo i liječilo pogoršanje dijabetičke polineuropatije.

U ordinaciji fizikalne medicine

Oboljeli od šećerne bolesti dolazi u ordinaciju fizikalne medicine i rehabilitacije najčešće na tri načina: po preporuci specijalista neurologa zbog simptomatske dijabetičke polineuropatije, zatim po preporuci specijalista ortopeda zbog simptomatskog regionalno bolnog stopala, ili ga je na pregled uputio specijalist obiteljske medicine. U potonjem slučaju dijabetička polineuropatija je dijagnoza koju treba potvrditi ili pobiti nakon kliničkog pregleda i učinjene multidisciplinarne specijalističko-konzilijarne dijagnostičke obrade.

Subjektivni simptomi i objektivni znakovi - Simptomi koje pri pregledu pacijent navodi najčešće su hladna i bolna stopala i šake, zatim osjetne smetnje u distribuciji rukavica i čarapa, tipa trnaca ili promijenjene kvalitete osjeta. Preciznijim opisom pacijent će navesti modalitete neuropatske boli, poput žarenja, škakljanja i mravinjanja, bol pri laganom dodiru kože ili izrazito pojačan odgovor na bolni podražaj, te sijevajuću, trgajuću bol poput udara struje ili uboda noža. Manje učestalo navodi noćne grčeve u nogama, tupu, muklu bol ili bol poput svrdlanja.
Kako se dijabetička polineuropatija može izraziti na nekoliko načina, pri uobičajenom fizijatrijskom pregledu treba pozorno ispitati hod na prstima i petama, testirati snagu mišića ruku i nogu, ispitati tetivne reflekse neurološkim čekićem ili testirati površinski i duboki osjet dodirom iglom, glazbenom vilicom ili pomakom prstiju šaka i stopala. Zbog mogućih vaskularnih smetnji, nužno je i pregledati stopalo te ispalpirati arterijske pulzacije na stopalu. Kako tijekom pregleda stopala treba biti bos, vrlo često fizijatri, zbog svog minucioznog načina pregledavanja, prvi primijete ranice, gljivicama uzrokovane promjene prstiju i noktiju ili druge promjene na koži. Na stopalu su često vidljive i stečene deformacije.

Slična ili imitirajuća stanja - Treba imati na umu da postoje i stanja koja mogu imitirati ili su slična dijabetičkoj polineuropatiji. Ne smije zamijeniti s intermitentnim klaudikacijama, koje odlikuje pogoršanje boli pri vježbanju, ili Mortonovim neurinomom, kad se javlja sijevajuća bol u prednjem dijelu stopala, koja se provocira palpacijom bolnoga mjesta.
Također, većina starijih osoba boluje od osteoartritisa, tj. degenerativno-upalnih promjena hrskavice i priležeće kosti. Na kralježnici se to može pokazati stenozom kralježničnog kanala u slabinskom (lumbalnom) i vratnom (cervikalnom) segmentu, s pratećom lumboishialgijom ili cervikalnom mijelopatijom. Za plantarni fascitis (petni trn) tipična je trgajuća bol u peti pri prvom jutarnjem koraku. Tu su još metatarsalgija, Charcotovo stopalo, sindrom tarzalnog kanala ili fibromijalgija.

Bitno je isključiti i druge uzroke polineuropatije, poput trovanja teškim metalima, disfunkcije štitnjače, autoimunih poremećaja.

Izvor: www.vasezdravlje.com

Tražilica

Copyright © 2017 HSDU. Sva prava pridržana.
Designed and developed by Dedal komunikacije d.o.o.