Nenad Šimunko upisao se u povijest!

Nenad Šimunko upisao se u povijest!

U nedjelju 27. srpnja 2012. Nenad Šimunko završio je trostruki ironman ultratriatlon u Lensahnu za 51 sat i postao prva osoba s dijabetesom kojoj je to pošlo za rukom.

 

Nakon završenog dvostrukog ironman ultratriatlona u Bakovcima (SLO) prošle godine (452 km), ove je godine ljestvica podignuta na ukupnu udaljenost od 678 km - 11.4 km plivanja, 540 km biciklizma i 126.6 km trčanja. Ovo je kratki sažetak događanja oko ove utrke.

UTORAK
Polazak od Nenadove kuće dogovoren je za nešto poslije 12 sati. Utrka počinje u petak, ali idemo dovoljno rano da se propisno smjestimo, odmorimo i priviknemo. Pred nama je put od 1.400 km, od kojih je (srećom) 90% na autocesti. Kod Nenada u dvorištu ekipa koja će ga pratiti, otac Mladen Šimunko, Ivan Blažek, Nenad i pisac ovih redova. Posuđeni Mercedes Vito dobro je nakrcan - Nenadov Hai bike, još jedan rezervni posuđen je od Huni bike shopa, vozimo i jedan MTB koji će nam služiti kao servisni/transportni bicikl na stazi, puno opreme za snimanje, odjeća, hrana... jedva je sve stalo. Nenad se oprašta od bake (koja plače), a mama je na poslu.
Krećemo u dobrom raspoloženju preko Murskog Središća, kroz Sloveniju i dolazimo do autoceste. Sigurno i brzo vozi nas Ivan Blažek koji je zbog svoje burne (rane) mladosti negdje pokupio nadimak Nitro. Autocesta k'o autocesta, osim što je ova duuuga. Monotoniju razbijaju česti radovi i usporavanja kod svakog ulaska/izlaska na autocestu. Pet - šest stajanja, WC, tankanje, umor... Vozimo kroz Njemačku i čudimo se što je njima trebalo nešto osvajati u povijesti - pa i ovako im je zemlja prevelika. Nitro je za volanom cijelo vrijeme, ne pokazuje posebne znakove umora, ne da drugima voziti pa nam je jedini zadatak održavati ga budnim pričom. Mladenu to izvrsno ide!

SRIJEDA
Pred jutro stižemo u Lensahn, malo mjesto na samom sjeveru Njemačke koje je već 20 godina poprište ove legendarne utrke. Nismo odmah mogli naći školu u kojoj ćemo biti smješteni pa smo malo kružili po mjestu - no nakon desetak minuta uspjeli smo je naći. Došli smo prerano da bi nas bilo tko dočekao pa smo se podijelili - dvojica spavaju u autu, a dvojica u sportskoj dvorani na strunjači. Kako je lijepo spavati na strunjači! U sedam se budimo i srećemo Margaret - osobu za kontakt u školi koja nas smješta u prostranu učionicu. Na brzinu smo unijeli stvari i zaspali. Navečer obilazak mjesta, nabavka i (nevjerojatno loša) pizza i špageti u "talijanskom" restoranu.

ČETVRTAK
Prvi pravi dan programa u Lensahnu bio je rezerviran za dva događaja - službeni brifing na bazenima gdje će se odvijati plivački dio utrke u 11 sati i svečano predstavljanje natjecatelja i pasta party u 18:30. Na brifingu su natjecatelji bili upoznati sa svim pravilima natjecanja, dobili su svoje startne brojeve, a obavljen je i hematokrit test krvi. Nakon ovog odlučili smo posjetiti i obalu. Lensahn se nalazi dvadesetak kilometara od obale Baltičkog mora, a kako je vrijeme bilo predivno najbolje ga je provesti na plaži. No nismo se okupali u moru koje je bilo prihvatljive temperature, ali mutnjikavo i prljavo (u usporedbi s Jadranskim). No sve ostalo, od pješčane plaže, marine do luke lijepo je i uredno. Ovo je hladno more, ne pruža neke posebne mogućnosti uživanja, ali su domaćini i od tog prosječnog mjesta napravili turističku meku i sigurno od turizma imaju lijepe prihode. O silini sjevernog vjetra koji tamo očito puše svjedoče stabla na obali koja imaju krošnje samo s jedne svoje strane - one južne.
Jedan od najsvečanijih događaja utrke (uz proglašenje pobjednika) održan je tu večer. Ovo "večer" treba uzeti s rezervom, jer danje svjetlo potpuno nestaje tek oko 22:30. U velikoj dvorani održano je predstavljanje natjecatelja - njih 47 koji su došli iz 12 zemalja. Nenad je jedini iz Hrvatske, led su prošle godine probili Roberto Setnik i Josip Dikon. Predstavljanje je prošlo izvrsno, Nenad je kao prva osoba s dijabetesom koja se natječe na ovoj utrci zasluženo dobio ogroman pljesak. A i pasta je bila dobra.
Nakon predstavljanja obavili smo zadnje pripreme i krenuli na spavanje - bar neki od nas.

PETAK - prvi dan utrke
Ustajemo rano, u pet, ali vani je već dan. Uzimamo opremu i idemo na bazen udaljen oko 500 m od škole gdje smo smješteni. Na Nenadu se ne vidi nervoza, kontrolira prehranu, jeo je i noću, često provjerava razinu šećera i dozira si inzulin. Njemu je to svakodnevni posao koji radi već po automatizmu. Kao i u Bakovcima prošle godine na plivanje će krenuti s umjereno povišenim šećerom. Dolazimo među prvima na bazen, vedro je i sunčano, pomalo se i temperatura diže. Desetak minuta prije 7 natjecatelji su u bazenu, svi u neoprenskim odijelima spremni za start. Plivaju u 50-metarskom bazenu u šest staza, podijeljeni prema ranije prijavljenoj brzini. Najbrži su u prvoj stazi, najsporiji, među kojima je i Nenad, u šestoj.

START!
Kreće plivanje, od u prvim stazama kreću silovito od prvog zaveslaja, Nenad i ekipa kao "dizelaši" - polagan start, treba se zagrijati. 11.400 m u bazenu od 50 m znači 228 duljina bazena, tj. 114 okreta ispred nas. Na rubu bazena tata Mladen broji krugove da znamo Nenadu reći koliko je odradio. Vrijeme prolazi sporo, krugovi se nižu... Nenad prema svojoj volji staje na okrepu, mjerenje šećera, WC.
Već nakon tri sata od početka utrke iz vode izlazi Nijemac Heiko Stoklossa, čak 20 minuta prije svojih konkurenata. Čovjek se zbilja utrkuje! Naš Nenad ostaje među zadnjima i iz vode izlazi nakon 4:56:42 sata - svjež i dobro raspoložen. Kod izlaska iz vode nije gubio ravnotežu kao što smo očekivali s obzirom da taj problem ima često nakon vode. Očito su pomogli čepići za uha koje je ima cijelo vrijeme plivanja.
Nitro mu pomaže svući neopren, još jedan WC, oblačenje biciklističke odjeće i biciklistička dionica počinje. Čeka ga beskrajno okretanje pedala, 540 km u krugu od 8 km - 67 puta. Spušta se do staze za bicikliranje i drugi dio utrke počinje. Vrijeme poslije podne je vruće, puše bočni vjetar koji ne ometa previše. Ekipa za podršku smjestila se u šatoru nekoliko metara od centra zbivanja - na trgu gdje se natjecatelji okreću i prelaze preko elektroničkog brojača krugova. Na nekoliko mjesta postavljeni su ekrani gdje se može pratiti napredovanje natjecatelja. Vrijeme sporo prolazi, Nenad se u krugu ispred nas pojavljuje u prosjeku svakih 20 minuta.

Biciklistička dionica prolazi kroz Lensahn i završava okretom u susjednom selu Buschendorfu. Nakon jednog prolaza ove staze moglo bi se reći da je ravna - no zapravo je valovita s nekoliko uspona. Nakon stotinjak kilometara ovi lagani usponi izgledaju kao brda, a pred kraj biciklističke dionice vjerojatno i kao prave planine. Nenad vrti bez problema do mraka, a onda... Oblaci su se već neko vrijeme skupljali i bilo je jasno da će početi kiša no pravi prolom oblaka nismo očekivali. Počelo je odjednom i obilno, prava ljetna oluja s munjama i gromovima i jakim vjetrom. Nenad je dobro procijenio da će kiša početi uskoro i obukao šuškavac, a na noge stavio plastične vrećice na čarape. No kako je padalo, nitko nije ostao suh...
Kiša se nakon manje od sat vremena smirila i nestalo je vrućine. Nenad je vrtio krugove, u svakom drugom-trećem bi stao, prekontrolirao šećer, uzeo nešto za jelo, promijenio bidon s vodom.

Ostatak pročitajte na:
http://www.3sporta.com/i.php?d=2&id=664#
 

Tražilica

Copyright © 2017 HSDU. Sva prava pridržana.
Designed and developed by Dedal komunikacije d.o.o.