Ena Tolić, dr. med.
Klinika za plućne bolesti, Klinički bolnički centar Zagreb
Akutne upale dišnog sustava najčešće su infekcije u svjetskoj populaciji. Prosječno odrasla osoba dva do pet puta u godini preboli akutnu respiratornu bolest, a kod djece je njihova pojava čak i češća. Iako je najčešće riječ o upalama gornjega dišnog sustava, koje su većinom blage i ne ostavljaju posljedice po ljudsko zdravlje, nisu svi oblici respiratornih infekcija bezazleni. Akutne infekcije donjeg dišnog sustava četvrti su uzrok smrtnosti u svijetu, dok su u nerazvijenim zemljama svijeta čak prvi uzrok smrti u odrasloj dobi! Ti nam podatci ukazuju da još uvijek nismo postigli zadovoljavajuću kontrolu i liječenje tih bolesti.
Glavna podjela akutnih upala dišnog sustava prema lokalizaciji i kliničkom značenju jest na one gornjega i donjega dišnog sustava. Pod pojmom upale gornjega dišnog sustava obuhvaćamo običnu prehladu, upalu ždrijela, grkljana, sinusa te srednjeg uha. Uglavnom je riječ o infekcijama uzrokovanim respiratornim virusima (rinovirusi, koronavirusi, respiratorni sincicijski virus, virusi influence i parainfluence). Naš imunološki sustav ima učinkovite načine obrane protiv virusa te u nekoliko dana uspijeva sanirati infekciju. U rjeđim slučajevima virusne infekcije mogu biti podloga za nastanak bakterijskih infekcija jer je upaljena sluznica dišnog sustava podložnija djelovanju drugih patogena. Dominantan način prijenosa respiratornih virusa jest kapljičnim putem (kašljem, kihanjem, bliskim kontaktom). Budući da smo u hladnijem dijelu godine skloniji boravku u zatvorenim prostorima, manjem prozračivanju prostorija te smo izloženi hladnom i suhom zraku koji može oslabiti obrambene mehanizme dišne sluznice, u tom će razdoblju godine upale dišnog sustava biti češće. One uglavnom ne ostavljaju posljedice po ljudsko zdravlje, ali su među najčešćim razlozima posjeta liječniku obiteljske medicine te su društveno značajne jer smanjuju funkcionalnost u danima prebolijevanja infekcije.
S druge strane, infekcije donjega dišnog sustava rjeđe su, ali i opasnije po ljudsko zdravlje. U njih ubrajamo akutne bronhitise, upale pluća (pneumonije) i akutna pogoršanja kronične opstruktivne plućne bolesti. U Europskoj Uniji (EU) svake se godine dijagnosticira više od 3.300.000 slučajeva upale pluća. Najčešći je uzročnik pneumonije u općoj populaciji bakterija Streptococcus pneumoniae (pneumokok), a česti su uzročnici i neki respiratorni virusi (virus influence, virus SARS-CoV-2 te rinovirusi). Osim bakterija i virusa, pneumonije mogu uzrokovati i gljivični uzročnici, ali uglavnom kod bolesnika koji imaju oštećen imunološki sustav (oboljeli od hematoloških bolesti, osobe s transplantiranim organima, bolesnici liječeni imunosupresivnom terapijom), dok su u općoj populaciji izuzetno rijetke. Infekcije virusom gripe u području umjerenoga klimatskog pojasa javljaju se u obliku sezonskih epidemija, prvenstveno u razdoblju od studenog do travnja. Također, bilježi se sezonska varijabilnost pojave infekcija pneumokokom i virusom SARS-CoV-2, s vrhuncem učestalosti u zimskim mjesecima.
Iako se zaraza patogenom može javiti u bilo koje osobe, pojedinačno se razlikuje reakcija organizma na infekciju te mogućnost organizma da se od nje uspješno obrani. Određene su skupine u populaciji pod povećanim rizikom razvoja pneumonije te razvoja težih kliničkih slika i lošijih ishoda. U njih ubrajamo osobe u dobi od 65 godina i starije, oboljele od kroničnih bolesti (šećerne bolesti, kronične opstruktivne bolesti pluća, drugih plućnih bolesti, kroničnih srčanih bolesti poput srčanog popuštanja), bolesnike s oslabljenim imunološkim sustavom (oboljeli od malignih bolesti, osobe s transplantiranim organima, bolesnici na terapiji imunosupresivnim lijekovima) te druge skupine (pušači, kronični alkoholičari, itd.). Još su ugroženije skupine kod kojih je prisutno više rizičnih čimbenika. Kod tih će bolesnika češće biti potrebno liječenje u bolničkim uvjetima. Također, teže respiratorne infekcije u kroničnih bolesnika mogu utjecati na smanjenje kontrole i pogoršanje osnovne bolesti te povećan rizik njezinih komplikacija. Na primjer, kod oboljelih od šećerne bolesti tijekom razdoblja respiratorne infekcije može doći do nezadovoljavajuće kontrole razina glukoze u krvi postojećom terapijom te su potrebne dodatne intervencije za održavanje normoglikemije.
Simptomi koji su najčešće povezani s respiratornim infekcijama jesu povišena tjelesna temperatura, sekrecija iz nosa, grlobolja, kašalj, opća slabost, otežano disanje te pritisak i bol u prsima. U blažim se slučajevima liječenje provodi u ambulantama liječnika obiteljske medicine. Za većinu akutnih respiratornih infekcija ne provodi se specifično, već simptomatsko liječenje (lijekovi za snižavanje povišene temperature, povećan unos tekućine, lijekovi za dekongestiju nosne sluznice). Ključni trenutak za liječenje bakterijskih respiratornih infekcija bilo je otkriće penicilina krajem dvadesetih godina 20. stoljeća. Uvođenje antibiotske terapije u liječenje dovelo je do značajnog smanjenja smrtnosti i težih posljedica ovih infekcija u odrasloj i dječjoj dobi. U razvijenim zemljama danas je rastući problem pretjerano i neracionalno propisivanje antibiotika. Kao što je već ranije spomenuto, većina infekcija gornjega dišnog sustava virusne je etiologije, kod kojih antibiotska terapija nije učinkovita, no oni se često i dalje propisuju. Pretjeranom potrošnjom antibiotika povećava se otpornost bakterijskih uzročnika te bismo u budućnosti mogli naići na sojeve bakterija koje su otporne na sve postojeće lijekove. U Hrvatskoj je visoka rezistencija pneumokoka na makrolide, dok je u nekim europskim zemljama značajna rezistencija i na beta-laktamske antibiotike (poput penicilina i amoksicilina). Danas su nam dostupni i antivirusni lijekovi koji mogu smanjiti mogućnost razvoja težih oblika infekcija u osoba zaraženih određenim virusima (poput virusa influence i SARS-CoV-2) te se preporučuju kod ugroženih skupina.
S obzirom na ranije navedene podatke o smrtnosti od akutnih infekcija donjega dišnog sustava te na probleme vezane uz njihovo liječenje, poseban se naglasak mora staviti na važnost prevencije. Cijepljenje je danas najznačajnija specifična intervencija u borbi protiv virusnih infekcija, ali i nekih bakterijskih infekcija. Od 2002. godine cijepljenje protiv bakterije Haemophilus influenzae tipa B u Hrvatskoj je uvedeno u Program obveznog cijepljenja, čime je značajno smanjen broj slučajeva invazivnih bolesti koje ona uzrokuje, uključujući pneumoniju. Za više od 99% smanjilo se obolijevanje od ovih bolesti u odnosu na razdoblje prije postojanja cjepiva! Osim toga, danas su dostupna cjepiva protiv virusa influence, virusa SARS-CoV-2 te pneumokoka, koja se preporučuju kod prethodno istaknutih ugroženih skupina. Virus influence je sklon promjenama, a imunitet relativno kratko traje. Zbog toga je cijepljenje protiv virusa gripe potrebno provoditi svake godine neposredno prije početka sezone gripe.
Kada je riječ o virusu SARS-CoV-2, iako je većina populacije stekla određenu zaštitu preboljenjem i/ili primarnim cijepljenjem, stalno se pojavljuju nove inačice virusa koje mogu izbjeći stečenu zaštitu. Zbog toga je u osoba koje imaju povećani rizik razvoja težih oblika bolesti preporučljivo primijeniti ujesen jednu dozu cjepiva, neovisno o tome jesu li ranije cijepljene ili su preboljele COVID-19. Potrebno je da prođe najmanje šest mjeseci od zadnje doze cjepiva ili otkad je osoba preboljela infekciju.
Za cijepljenje protiv pneumokoka dostupna su dva cjepiva – polisaharidno i konjugirano – te se protokoli i preporuke za cijepljenje razlikuju ovisno o rizičnim faktorima pojedinca. Za oboljele od šećerne bolesti (bez istovremeno prisutnih drugih bolesti za koje bi vrijedilo neko drugo pravilo) preporučuje se primijeniti jedna doza polisaharidnog cjepiva samo jednom u životu. Isto vrijedi za osobe s kroničnim plućnim i srčanim bolestima te kroničnim bolestima jetre. Glavna kontraindikacija za navedena cjepiva jest teška alergijska reakcija na primijenjeno cjepivo, a cijepljenje se samo privremeno odgađa kod akutnih infekcija. Za ugroženi dio populacije cijepljenje je besplatno.
Na ulasku smo u sezonu ovih čestih i potencijalno po život opasnih infekcija te podsjećamo bolesnike da se pravovremenom intervencijom u obliku cijepljenja mogu zaštititi od teškog oblika bolesti. Cijepiti se mogu kod izabranog liječnika obiteljske medicine te u pripadajućoj epidemiološkoj službi.