Anica Badanjak, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica dijabetologije i endokrinologije
Ako su stopala „ogledalo“ zdravlja za sve nas, onda su za osobe koje žive sa šećernom bolešću i „ogledalo“ brige o bolesti.
Zašto je posebno važno brinuti o stopalima ako imate šećernu bolest?
Ukratko, da se spriječi, odgodi i/ili bar ublaži pojava dijabetičke bolesti stopala. Radi se o složenoj, kasnoj komplikaciji šećerne bolesti koja nastaje zbog oštećenja živaca ili krvnih žila, često i jednog i drugog, a glavni uzrok je dugotrajna, slabo kontrolirana šećerna bolest. Svjetska zdravstvena organizacija definira „dijabetičko stopalo“ kao ranu na stopalu povezanu s oštećenjem živaca i različitim stupnjevima oštećenja cirkulacije. Prof. Andrew Boulton, svjetski stručnjak za ovo područje, definirao je dijabetičko stopalo kao bilo koju promjenu na stopalu povezanu s kasnim komplikacijama šećerne bolesti.
Kako oštećenje živaca utječe na stopala?
Dugotrajna, slabo kontrolirana šećerna bolest može dovesti do poremećaja u cijelom tijelu, oštećenjem motornih, osjetnih i autonomnih živaca i utjecati na kretanje, osjete i organe koji rade bez utjecaja naše volje. Najčešći tip oštećenja živaca kod osoba sa šećernom bolešću je tzv. periferna neuropatija, koja prvo zahvaća stopala i noge, a potom šake i ruke. Obično izaziva osjećaj peckanja, trnjenja, žarenja ili bolova u prstima stopala, potom u cijelom stopalu, do gležnjeva, pa sve do koljena, obostrano, podjednako na obje noge, jače noću. Ponekad trnci u stopalima i šakama mogu biti prvi znak šećerne bolesti tipa 2. I najblaža nelagoda, najmanje odstupanje od normalnog, kod osobe koja boluje od šećerne bolesti treba biti upozorenje da nešto poduzmu, i to bez odlaganja. Liječnik koji brine o šećernoj bolesti pacijenta (liječnik opće medicine, obiteljski liječnik, endokrinolog-dijabetolog, internist) treba temeljito pregledati stopalo i poduzeti mjere prevencije pojave rane na stopalima i liječenje rizičnih čimbenika, ako ih je otkrio.
Visoke vrijednosti šećera u krvi, kada dugo traju, dovode i do oštećenja krvnih žila, a to može dovesti do smanjenog protoka krvi, usporavanja zacjeljivanja rana, ili do nemogućnosti cijeljenja, što na stopalima može izazvati odumiranje tkiva (gangrenu) i zahtijevati kirurško liječenje (amputaciju). Kombinacija oštećenih živaca, loše cirkulacije i deformiranih stopala (često zbog oštećenja živaca) su „fatalni trio“ koji, ako ga ne spriječimo, može dovesti do teških posljedica.
Na koji način možemo spriječiti pojavu rane na stopalu kod osobe sa šećernom bolešću?
Liječnik koji brine o osobi sa šećernom bolešću treba redovito, jednom godišnje, pregledavati stopala radi identifikacije osoba s povećanim rizikom za razvoj rane na stopalu. Sveobuhvatne preglede stopala treba započeti kod osobe s tipom 2 šećerne bolesti odmah po postavljenoj dijagnozi, a kod osobe s tipom 1 preglede započeti pet godina nakon postavljene dijagnoze. Ako se otkriju rizični čimbenici, treba ih odmah liječiti. Ako je rizik za nastanak rane na stopalu povećan bit će potrebno češće pregledavati stopala. Istovremeno, treba podučiti osobu sa šećernom bolešću kako da sama svakodnevno brine o svojim stopalima, jer to je ključno za sprječavanje amputacija povezanih sa šećernom bolešću. Liječnik bi trebao pregledati stopala pacijenta prilikom svakog posjeta. Treba ponoviti i upute pacijentu i ako je potrebno, dodati nove.
U razvijenim je zemljama najčešći uzrok pojave rane na stopalu neodgovarajuća obuća.
Kako se može dogoditi da osoba sa šećernom bolešću obuje cipele koje mu pravilno ne pristaju?
Smanjena osjetljivost i gubitak osjeta za bol omogućavaju da oboljeli obuje i nosi cijeli dan, ili više dana premalu ili preusku obuću, obuću s unutarnjim grubim šavovima, ili da u obući nosi strano tijelo (kamenčić, čavao i sl.).
Nažalost, oštećenjem živaca može se izgubiti osjet ravnoteže, koordinacije, što može dovesti do padova, a time i ozljeda. Gubitak osjeta za hladno i toplo može dovesti do opeklina ili ozeblina. Gubitkom osjeta za bol i mala oštećenja na stopalima mogu dovesti do razvoja ozbiljnih rana, do amputacije, pa čak i do smrti.
Kako spriječiti ozljedu stopala kada su oštećeni živci?
Prvo je pravilo: nikada ne hodajte bosi, ni po kući, ni izvan kuće. Obuća općenito ima zaštitnu ulogu, štiti stopala od ozljeda, hladnoće, vrućine, ali ako je neodgovarajuća, osobama sa šećernom bolešću i gubitkom zaštitnog osjeta u stopalima može izazvati puno problema. Osnovno je pravilo da obuća bude udobna, dovoljno duboka – da „drži“ stopalo, dovoljno široka da ne stišće, da ne trlja kožu, a prednji dio cipele treba biti dovoljno širok da ima dovoljno mjesta za prste; između vrha najdužeg prsta (obično palca) i vrha cipele trebao bi biti razmak 1 do 1,5 cm. Prsti ne smiju biti priklješteni, ni zgrčeni, niti prelaziti jedan preko drugog; moraju se slobodno savijati, ispružiti, širiti.
Unutrašnjost cipele treba biti od mekanih materijala, bez rubova, kako bi se spriječila iritacija trljanjem materijala o stopalo pri kretanju. Potplat (đon) cipele ne smije biti krut, jer narušava biomehaniku hoda. Optimalna visina pete cipela za muškarce trebala bi biti 1 – 2 cm, a za žene 3 cm. Cipele treba isprobavati s čarapama koje namjeravate nositi.
Neka prodavač provjeri veličinu vašeg stopala prije isprobavanja obuće, jer osoba bez zaštitnog osjeta može bez problema obuti i cipelu broj manju. Odaberite obuću s vezicama, kopčama ili „na čičak“, radi bolje potpore svodu stopala. Obuću kupujte krajem dana, kada stopala zbog oticanja mogu biti veća. Ne nosite cipele na bosu nogu. Ako nosite sokne i dokoljenke, ne smiju vas stezati. Ako postoji neka deformacija stopala konzultirajte se s ortopedom i protetičarom o izboru obuće. Ponekad je dovoljan samo uložak. Uložak treba odgovarati obliku tabana, podržavati unutarnji luk i apsorbirati udarce.
Čistoća je pola zdravlja! Tako su mene učili u sklopu zdravstvenog odgoja u osnovnoj školi.
Za osobe sa šećernom bolešću i oštećenjem živaca potrebne su dodatne upute i za pranje nogu, jer i to može biti opasno ako se ne pazi. Noge treba prati u mlakoj vodi (do 37°C), s blagim sapunom, a temperaturu vode provjeravati laktom ili termometrom. Nemojte namakati noge, već ih perite pod mlazom tekuće vode. Nakon pranja stopala pažljivo posušite mekanim ručnikom, bez trljanja. Osobito je važno da dobro posušite područja između prstiju, jer je vlažna, topla sredina idealna za razvoj gljivica. I ne zaboravite namazati stopala kremom koja će vlažiti kožu i tako očuvati elasticitet. Nemojte mazati područja između prstiju, ni oštećenu kožu, rane.
Nemojte sami skidati kurje oči, natiske. Nemojte koristiti električne deke, ni druge izvore topline, za grijanje stopala, zbog opasnosti od opeklina.
Napomena za jesensko-zimsko vrijeme: birajte čarape i obuću koje će čuvati stopala od hladnoće. Provjeravajte čarape i obuću, i u slučaju da su mokre što prije ih promijenite i osušite stopala.
Izvori:
Boulton AJM, Whitehouse RW. The Diabetic Foot. [Updated 2023 Jul 28]. In: Feingold KR, Anawalt B, Blackman MR, et al., editors. Endotext [Internet]. South Dartmouth (MA): MDText.com, Inc.; 2000-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK409609/
https://iwgdfguidelines.org/wp-content/uploads/2019/05/definitions-and-criteria-final.pdf
Slika: Milotić- Šesto Sonja