CIJEPLJENJE

Prim. dr. sc. Miroslav Venus, dr. med.

specijalist epidemiolog

Jedno od najznačajnijih ljudskih postignuća, posebice u medicini, svakako je cijepljenje (vakcinacija), koje predstavlja namjerno unošenje antigena u organizam s ciljem izazivanja imunološkog odgovora kod cijepljene osobe u svrhu stvaranja zaštite od bolesti. Dakle, cijepljenjem se ne može izazvati bolest kod cijepljene osobe, već se stvara zaštita od bolesti protiv koje se osoba cijepi. To je često predmet nerazumijevanja pa onda posljedično i uzrok odbijanja cijepljenja kod nekih, te je stoga važno naglasiti.

Postoje različite vrste cjepiva s obzirom na način kako se izrađuju, pa tako razlikujemo živa ili oslabljena cjepiva, mrtva ili inaktivirana, konjugirana, rekombinantna, vektorska, proteinska, glasnička… Želi se na najpogodniji način potaknuti imunološki sustav cijepljene osobe da stvori zaštitna antitijela, tako da cjepivo bude što bolje imunogeno. Naravno, postoje i određene okolnosti kada se neka osoba ne može cijepiti određenim cjepivom, odnosno kada liječnik postavi privremenu ili trajnu kontraindikaciju za cijepljenje. Ako postoji neka akutna infekcija popraćena povišenom temperaturom ili nekim drugim općim simptomima cijepljenje se privremeno odgađa do ozdravljenja. Razumno je privremeno odgoditi cijepljenje i kod osobe koja je trenutno pod antibiotskom terapijom. Trajna kontraindikacija za određeno cjepivo postavlja se ako je poznata činjenica o utvrđenoj alergijskoj reakciji na neki sastojak dotičnog cjepiva, odnosno podatak o težoj nepoželjnoj reakciji na prethodno cijepljenje tim cjepivom. Tada se ta osoba ne cijepi. Ako se cijepljenje provodi živim, oslabljenim cjepivom, tada se ne cijepe trudnice i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. Postoje još i posebne kontraindikacije, pa se tako npr. BCG cjepivom protiv tuberkuloze ne cijepi novorođenčad ispod 2.000 g porođajne težine, odnosno novorođenčad HIV-pozitivnih majki, kao što se i cjepivom protiv pertusisa (hripavca) ne cijepe djeca s evolutivnim bolestima središnjega živčanog sustava.

Svima je jasno da cjepiva ne štite u potpunosti te da njihova učinkovitost ovisi o čitavom nizu čimbenika koji se odnose na samu cijepljenu osobu, na uzročnika, vrstu cjepiva te općenitu demografsku situaciju u lokalnoj populaciji. Cijepljenjem želimo obuhvatiti što veći broj osoba predviđenih za cijepljenje određenim cjepivom, jer se visokim cjepnim obuhvatima postiže kolektivna imunost koja je bitna kako bi cijepljenje bilo učinkovito. Tu leži ključ uspjeha cijepljenja, da se procijepe svi koji su predviđeni i koji nemaju kontraindikacije, upravo zbog onih koji bi se inače cijepili, ali ne smiju zbog postavljenih medicinskih kontraindikacija, odnosno zbog onih cijepljenih kod kojih se iz određenih razloga imunost nije razvila u dovoljnoj mjeri pa su ostali nezaštićeni.

Cijepljenje se u pravilu provodi u prostorima zdravstvenih ustanova ili škola, gdje postoje osigurani higijenski uvjeti, uz strogo pridržavanje pravila tzv. „hladnog lanca“, neškodljivog uklanjanja infektivnog i oštrog otpada, te obvezno prisutne opreme za tretman alergijskog šoka. Prema važećim zakonskim propisima, cijepljenje provodi isključivo doktor medicine, odnosno medicinska sestra (tehničar) ili sanitarni inženjer (tehničar) samo pod nadzorom i uz odgovornost doktora medicine. U nekim zemljama EU cijepljenje provode i ljekarnici u prostorima ljekarni, dok kod nas to još nije slučaj.

Krajem prošle godine započela je kampanja cijepljenja protiv sezonske gripe, kao i svake godine. Cijepljenje je neobavezno i preporučeno:

osobama starim 65 godina i starijima
štićenicima i radnicima domova za starije
osobama (uključujući i djecu) s kroničnim oboljenjima, posebice srca i pluća
odraslima i djeci s kroničnim bolestima metabolizma, bubrega, hemoglobinopatijama i oštećenjem imunog sustava (HIV)
djeci i adolescentima na dugotrajnoj terapiji lijekovima s acetilsalicilnom kiselinom
osobama iz neposredne okoline onih koji se trebaju cijepiti, a imaju kontraindikaciju (kućni kontakti, osobe koje pružaju medicinsku njegu)
zdravstvenim djelatnicima
trudnicama.

Za svaku kampanju cijepljenja dolazi nam cjepivo koje je po svojem sastavu sukladno preporuci Svjetske zdravstvene organizacije za predstojeću sezonu, a temelji se na rezultatima kontinuiranog praćenja genskih i antigenskih osobina cirkulirajućeg virusa gripe u prethodnoj sezoni. Cijepljenje se provodi četverovalentnim inaktiviranim i fragmentiranim cjepivom, što znači da se u cjepivu nalaze dva inaktivirana i fragmentirana podtipa virusa influence A (H1N1 i H3N2) te dva tipa virusa influence B. S obzirom na to da je virus gripe nestabilan i mijenja se od sezone do sezone, tako se i sastav cjepiva prilagođava manjim izmjenama. S obzirom na podatke iz Australije koji su za ovu sezonu pokazivali mnogo veći broj dokazanih infekcija virusom influence u odnosu na petogodišnji prosjek, ranije pojavljivanje prvih oboljelih, kao i veći broj hospitalizacija, svojedobno smo najavljivali da će nadolazeća epidemija biti intenzivnija, što se i obistinilo. Posljednje dvije godine zbog pandemije bolesti COVID-19 primjenjivali smo mjere suzbijanja virusa SARS-CoV-2 (nošenje maski, održavanje fizičke udaljenosti, pojačano provjetravanje prostorija…), koje su se pokazale učinkovitima i u suzbijanju drugih respiratornih virusa, poput virusa gripe. Budući da su sve navedene mjere prevencije ukinute, došlo je do lakšeg i učinkovitijeg širenja virusa. To je razlog više da se svi oni koji ulaze u ranije navedene osjetljive grupe u populaciji predviđene za cijepljenje trebaju zaštititi. Preporuka je da se takve osobe protiv gripe cijepe redovito svake sezone, jednako kao što bi za njihovu zaštitu bilo jako poželjno da se prilikom cijepljenja protiv gripe istodobno cijepe i protiv pneumokoka (Streptococcus pneumoniae). Naime, incidencija pneumokokne bolesti, posebice invazivnih oblika, povećava se s dobi i s prisutnošću nekih kroničnih bolesti (KOPB, dijabetes melitus, srčane bolesti i sl.). Budući da raspolažemo kvalitetnim cjepivima koja sadržavaju antigene upravo onih serotipova pneumokoka koji najčešće uzrokuju ozbiljna oboljenja, smatram da bi svatko tko ulazi u rizičnu skupinu i dođe se cijepiti protiv gripe trebao biti procijepljen i protiv pneumokoka, na takav način da se jedno cjepivo aplicira u jednu, a drugo u drugu nadlakticu. Tim prije što je za veliku većinu osoba koje se nalaze u rizičnim skupinama, a stariji su od 65 godina, cijepljenje protiv pneumokoka jednokratno, dakle cijepi se samo jednom u životu.

Kao što je već poznato, rizične skupine predviđene za cijepljenje protiv gripe identične su onima koje se trebaju zaštititi i protiv bolesti COVID-19. Svi oni koji se iz određenih razloga još uvijek nisu cijepili primarnom serijom cijepljenja, kao i oni koji još nisu primili dodatnu, podržavajuću (booster) dozu, trebaju se što prije procijepiti i na taj način zaštititi. Revakcinacija je predviđena za osobe od 18 godina i starije punom dozom cjepiva Comirnaty, odnosno s pola doze Spikevaxa, 3 – 4 mjeseca nakon provedenoga primarnog cijepljenja. Osobe od 18 godina i starije primarno cijepljene cjepivom Johnson/Johnson koje se daje samo u jednoj dozi mogu se docijepiti jednom dozom cjepiva Comirnaty ili Johnson/Johnson, odnosno s pola doze cjepiva Spikevax već za dva mjeseca. Jednako tako, osobe od 12 godina i starije koje imaju povećani rizik za razvoj teških oblika bolesti COVID-19 mogu se docijepiti cjepivom Comirnaty za 3 – 6 mjeseci.

Druga revakcinacija (drugi booster) preporučena je za osobe starije od 60 godina, osobito osjetljive odrasle osobe, kao i osobe u riziku za razvoj teških oblika bolesti COVID-19 koje su primarno cijepljene cjepivom Johnson/Johnson. Prema preporuci, i druge osobe koje to žele mogu se cijepiti (nije im zabranjeno), osobito ako imaju kronične bolesti, pa čak i zbog određenih administrativnih razloga. Cijepljenje se provodi adaptiranim cjepivima koje u sebi sadrže antigene na originalni soj i podvrstu Omikron soja BA.1., odnosno BA.4 i BA.5. Prema dostupnim informacijama navedena bivarijantna, adaptirana cjepiva Comirnaty i Spikevax registrirana su za docjepljivanje kod osoba od 12 godina i starijih, najmanje tri mjeseca nakon završenoga primarnog cijepljenja ili primljene booster doze, a moguća je i njihova primjena u primarnoj seriji cijepljenja. Time se proširio spektar novih, adaptiranih cjepiva protiv bolesti COVID-19 u cilju njezinoga kvalitetnijeg suzbijanja, prvenstveno smanjivanja teških kliničkih slika i hospitalizacije te posljedično smrti od navedene bolesti.

Pojedinci, vrlo zainteresirani proglasiti cjepiva protiv bolesti COVID-19 neuspješnim, jedva su dočekali spoznaju o slabijoj zaštiti cijepljenih osoba od infekcije, odnosno zaražavanja virusom SARS-CoV-2. Što je pandemija dulje trajala, upravo zbog niskih cjepnih obuhvata, virus se mijenjao na takav način da je postajao sve zarazniji. Podatci su pokazivali da nove varijante virusa sve češće uspješno izbjegavaju stečenu imunost. Međutim, i nadalje su cijepljene osobe, posebice one koje su primile i podržavajuću dozu, bile znatno zaštićenije od nastanka teških kliničkih slika, hospitalizacija i smrti, nego necijepljene. Znanost i struka, svjesni ovih činjenica, uz već spomenuta adaptirana cjepiva, krenuli su u razvoj budućih cjepiva u obliku inhalacija odnosno nazalnog spreja, kako bi se zbog stvaranja lokalne mukozne zaštite kod cijepljene osobe spriječilo odnosno reduciralo zaražavanje i ulazak virusa u organizam kroz ulazna vrata infekcije.

U cijeloj situaciji s pandemijom nikako ne smijemo zaboraviti na post-COVID, stanje koje se javlja kod nekih osoba koje su imale vjerojatnu ili potvrđenu zarazu virusom SARS-CoV-2, sa simptomima koji traju i ne mogu se objasniti nekom drugom dijagnozom. Podsjetit ću da već imamo slučajeve kada dugotrajna infekcija nekim virusima u konačnici može rezultirati kroničnim, vrlo ozbiljnim bolestima (HPV i karcinom vrata maternice, HBV i karcinom jetre, HIV i AIDS…). Stoga treba poduzeti sve što nam je dostupno kako bi se infekcija virusom SARS-CoV-2 svela na minimum.

Konačno, pandemija već po svome nazivu podrazumijeva globalni, svjetski problem. Takav problem teško se može riješiti lokalnim pristupom, već on zahtijeva i globalni, svjetski pristup rješavanju problema. Prvi korak je uspostavljanje novih globalnih strategija koje će uključivati model „vaccine equity“, javnozdravstveni aspekt pravičnosti u distribuciji cjepiva kako bi se područja s izrazito niskom stopom procijepljenosti svela na najmanju moguću mjeru, čime sužavamo manevarski prostor virusu da mutira i ponovno postane globalna prijetnja zdravlju. Javnozdravstveni pristup rješavanju problema trebali bismo njegovati svi skupa, što za nekoga tko dolazi iz zemlje jednoga velikana javnog zdravstva poput Andrije Štampara ne bi trebalo predstavljati problem. S obzirom na to da se mi epidemiolozi bavimo preventivnim radom pa često upozoravamo na nešto što će se dogoditi u budućnosti s ciljem da se ne dogodi, znaju nam nekada reći da pretjerujemo. Tako je nastala izreka: „Ako ti nikad ne kažu da pretjeruješ, nisi dobar epidemiolog“. To smo posebno iskusili u proteklom vremenu.

POVEZNICA: Časopis Dijabetes – SLATKI ŽIVOT