Doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med., Pročelnik Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničke bolnice Dubrava Predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora, Eva Pavić, univ. spec. techn aliment., dipl. ing. preh. tehn. Rukovoditelj Sektora za prehranu i dijetetiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Valentina Uroić, mag. nutricionizma, dijetetičarka/nutricionistica Sektora za prehranu i dijetetiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb
Poznato je kako dijetoterapija ima važnu ulogu u kontroli šećerne bolesti i smanjenju rizika od kroničnih komplikacija. Budući da je šećerna bolest karakterizirana povišenom koncentracijom glukoze u plazmi (šećera u krvi) zbog smanjene osjetljivosti perifernih tkiva na inzulin i smanjeno izlučivanje inzulina, čini se da je bitna kontrola unosa ugljikohidrata, glavnog makronutrijenta koji utječe na glikemiju. Upravo iz ovog razloga prehrana s niskim unosom ugljikohidrata stoljećima je činila standardnu terapiju za šećernu bolest tipa 2. No, otkrićem oralnih hipoglikemika, poglavito lijekova koji smanjuju inzulinsku rezistenciju, prehrambene smjernice su se mijenjale i sadašnje preporuke za prehranu osoba sa šećernom bolešću imaju relativno visoki udio ugljikohidrata. Zbog takvih preporuka neke osobe sa šećernom bolešću nikada ne prihvate preporučene smjernice i eksperimentiraju s novim pomodnim dijetama.
Jedna od njih je i High Fat Low Carb (HFLC) – visokomasna nisko ugljikohidratna dijeta koja osobama sa šećernom bolesti „demistificira“ i sugerira novi način prehrane. U HFLC dijeti osnovne namirnice su meso, perad, riba, jaja, masti, suhomesnati proizvodi, majoneza i povrće. Unutar osnovnih namirnica navedene dijete, dopušteno povrće je samo ono koje raste iznad zemlje poput kupusa, brokule, mahuna, špinata. Korjenasto povrće, tj. povrće koje raste u zemlji, je nepoželjno i ako se konzumira, preporuka je smanjiti unos, primjerice mrkve, cikle, korabe, a namirnice poput krumpira i batata isključivo su zabranjene. Zabranjuju se i žitarice – riža, pšenica, heljda i svi proizvodi od brašna i žitarica! Nadalje, zabranjuje se grah, jer iako raste iznad zemlje to je „značajno ugljikohidratna“ namirnica. Voće je također tabu tema. Limun, grejpfrut i neke vrste bobičastog voća su dozvoljeni, međutim sve ostalo voće se smatra slatkišem iz prirode i treba ga se izbjegavati jer je nepotrebno. Ovakva vrsta prehrane iznimno je siromašna prehrambenim vlaknima.
Trenutačne preporuke
Američko dijabetološko društvo (ADA) je objavilo preporuke da bi osobe koje boluju od šećerne bolesti trebale znati brojati ugljikohidrate te da bi unos po obroku trebao biti između 45-60 grama. Preporuka je unijeti više od 130 g ugljikohidrata jer sve manje od toga smatra se nisko ugljikohidratnim unosom. Analizirajući jelovnike osoba sa šećernom bolešću u našim bolnicama, dnevni unos ugljikohidrata je prosječno 190 g odnosno 45% od ukupnog dnevnog unosa, unos bjelančevina je 85 g odnosno 20%, a unos masnoća 65 g odnosno 35% od ukupnog dnevnog unosa. Naravno, u prehrani prevladavaju jednostruko nezasićene i višestruko nezasićene masnoće te je unos prehrambenih vlakana cca 30 g što rezultira visok unos voća, povrća, mahunarki i žitarica. Sve to ne možemo reći za HFLC dijetu, koja prosječno ima 3-4 puta viši unos zasićenih masti i kolesterola, istovremeno tri puta manje prehrambenih vlakana te je siromašna na unosu nekih minerala i vitamina. Trenutačne ADA smjernice ograničavaju provedbu nisko ugljikohidratne dijete na dvije godine upravo zbog nedostatka dokaza o utjecaju na dugoročnu sigurnost.
Istraživači iz Švedske bili su pokretači ovog visoko masnog / nisko-ugljikohidratnog pokreta te su dobili i podršku zdravstvenih djelatnika, praćenih studijom provedenom na 16 pretilih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, koji su zadržali unos od 20% ugljikohidrata od ukupnog dnevnog energijskog unosa (80-90 g) tijekom 44 mjeseca. Vrijednost glikiranog hemoglobina smanjila se u 44. mjesecu na 6,8% u odnosu na početni 8,0%, zadržano je smanjenje tjelesne mase za 7,5 kg. Nadalje, unos zasićenih masnih kiselina u HFLC dijeti značajno je veći nego u standardnoj dijabetičkoj prehrani. Masti u hrani usporavaju pražnjenje želuca i time smanjuju porast razine šećera u krvi dva sata nakon obroka, u odnosu na hranu s visokim udjelom ugljikohidrata. Međutim, povećan udio masti ima drugih nedostataka. HFLC dijeta često se navodi kao opcija za osobe koje primarno loše reguliraju šećernu bolest prehranom i tjelesnom aktivnošću te ovakvim načinom prehrane kratkoročno rješavaju manjkavosti trenutačnog životnog stila, uz gubitak tjelesne mase. Zvuči pomalo prejednostavno da bi bilo istina. HFLC može biti zanimljiv kratkoročan put za gubitak tjelesne mase za zdrave osobe ili osobe koje se bave profesionalnim sportom kako bi možda poboljšale određene karakteristike. Međutim, za osobe sa šećernom bolešću HFLC nosi određene rizike.
Iznimna važnost prehrane bogate vlaknima
Smjernice Američkog dijabetološkog društva (ADA), Europskog društva za kardiologiju u suradnji s Europskim dijabetološkim društvom (EASD) daju gotovo identične preporuke u kojima nema govora o izbacivanju grupa hrane, poput izbacivanja voća, žitarica ili gomoljastog povrća u potpunosti iz prehrane, kao što je to slučaj u HFLC dijeti. Dnevna konzumacija voća i povrća, uz povećan unos žitarica koje su integralnog zrna, s naglaskom na smanjivanje unosa jednostavnih ugljikohidrata uz redovitu tjelesnu aktivnost, preporuka su za zdrav način života osobe sa šećernom bolesti. Kombinacijom žitarica s mahunarkama (grah, soja, grašak, mahune) postiže se cjelovit aminokiselinski profil, odnosno osigurava se unos svih esencijalnih aminokiselina.
Ne samo da voćem, povrćem i žitaricama unosimo iznimno važne vitamine i minerale, razne bioaktivne komponente poput polifenola, antioksidansa, nego i iznimno važna prehrambena vlakna.
Brojne su zdravstvene dobrobiti hrane bogate vlaknima. Ona je bogata antioksidansima, dulje zadržava osjećaj sitosti i regulira probavu. Prehrana bogata vlaknima snižava koncentraciju kolesterola i šećera u krvi, sprječava nastanak hemoroida te karcinom debelog crijeva i koristi se u liječenju zatvora. Zbog toga što nas čini sitima, pomaže u lakšem mršavljenju i neizbježan je dio zdravih dijeta.
Opasnost upakirana u „brzim rješenjima“
Skroman gubitak na tjelesnoj masi može dovesti do kliničkih prednosti (poboljšanje glikemije, krvnog tlaka i/ili profila lipida). Najlakše je posegnuti za ponuđenim brzim rješenjima kao što je HFLC dijeta, ali uvijek treba razmišljati dugoročno – jer nam se taj pretjerani unos zasićenih masnoća i kolesterola može negativno odraziti na naše zdravlje. Naravno, pažljivim odabirom namirnica ni HFLC dijeta ne mora biti loše rješenje – ako je povećan unos masti posljedica uglavnom povećanog unosa nezasićenih masnih kiselina. Zato, kao idealno rješenje i kompromis preporučujemo Mediteransku dijetu koja je isto tako bogata na masnoćama, ali ovdje prevladavaju jednostruko nezasićene masnoće iz maslinovog ulja, orašastih plodova i predragocjene omega 3 masne kiseline porijeklom iz raznih sjemenki i riba kao što su srdele, tune, skuše, i sl., kao i lososa, kojeg bi mogli i u Hrvatskoj uzgajati da je više sluha za ovaj vid razvoja privrede.
Naime, razmotrimo li ostala načela tzv. pravilne prehrane, vidjet ćemo da je mediteranska prehrana odlična alternativa klasičnoj dijabetičkoj dijeti i da ne treba izmišljati toplu vodu nego držati se provjerenih i klinički potkrijepljenih preporuka za prehranu osoba sa šećernom bolešću. Medicina se danas temelji na dokazima i bilo kakvo odstupanje od takve medicine vodi nas u nepoznato, a katkad i opasno područje. A eksperimentiranje s dijetama u osoba sa šećernom bolešću to svakako jest.
Umjesto da se iscrpljujemo s različitim dijetama trebamo raditi na edukaciji oboljelih o pravilnoj prehrani. Potrebno je educirati potrošače o izbjegavanju unosa trans masti (djelomično hidrogeniziranih masti/djelomično očvrsnutih masti) i interesterificiranih masti u prehrani jer bi izbjegavanjem istih mogli prevenirati tisuće smrtnih slučajeva! S druge strane, osobama sa šećernom bolešću treba ponuditi zdravu, ali i ukusnu alternativu. Mast više nije zabranjena namirnica. Čak i najnovije prehrambene smjernice upućuju na puno liberalniji pristup i veći unos masti u prehrani osoba sa šećernom bolešću. Ipak, pri unosu masti treba dati prednost jednostruko – i višestruko- nezasićenim masnim kiselinama, uz izbjegavanje zasićenih masti i transmasti. Samo tako možemo očekivati učinkovitost propisanih lijekova za šećernu bolest. Bez pridržavanja dijabetičke dijete niti jedan lijek za šećernu bolest ne može postići dobru regulaciju šećerne bolesti. Pravilna prehrana i tjelovježba su bili, jesu i ostat će kamen temeljac u liječenju šećerne bolesti.
Izvor: https://issuu.com/hsdu/docs/travanj_2018