Zrinka Mach, mag. soc. geront.
Tema ovog broja časopisa je metabolički sindrom o kojem razgovaramo s doc. dr. sc. Goranom Mirošević, dr. med., endokrinologinjom i dijabetologinjom Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizama KBC-a Sestre milosrdnice.
Metabolički sindrom poznat još i kao sindrom X predstavlja velik javnozdravstveni problem. Iako se javlja u četvrtine populacije, još uvijek ga ne doživljavamo ozbiljno. Zašto je to tako?
Jedan od razloga zašto je metabolički sindrom prisutan u četvrtine svjetske populacije jest taj što metabolički sindrom ostaje dugo neprepoznat problem, ne samo među bolesnicima, već nažalost i u liječničkoj ordinaciji. U podlozi njegova nastanka je inzulinska rezistencija, stanje poremećene sposobnosti odgovora ciljnih tkiva na djelovanje inzulina.
Jedan od najčešćih uzroka inzulinske rezistencije jest središnja pretilost, iako je primarna inzulinska rezistencija moguća i u osoba s normalnom masom. Inzulinska rezistencija nastaje kada je odgovor na inzulin manji od normalnog, što dovodi do povišene razine inzulina kako bi se vrijednosti glikemije održale u normali.
Htjela bih upozoriti da je kod osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom za šećernu bolest, bolesnica s gestacijskom šećernom bolešću ili sindromom policističnih jajnika te u osoba s oštećenom tolerancijom glukoze, arterijskom hipertenzijom, dislipidemijom, masno promijenjenom jetrom s povišenim jetrenim enzimima te u debelih osoba, pogotovo onih s abdominalnim tipom pretilosti, uvijek potrebno posumnjati da imaju inzulinsku rezistenciju, s obzirom na to da se ona često javlja značajno prije nego što se pojave ili dijagnosticiraju navedena stanja.
Bolesnici s inzulinskom rezistencijom često imaju pojačanu dlakavost, akantozu i akne. Stoga rano otkrivanje i liječenje inzulinske rezistencije ima i preventivno značenje.
Što karakterizira metabolički sindrom?
Metabolički sindrom je u biti skupina metaboličkih poremećaja koja uključuje prekomjerno povećanje tjelesne mase, povišenu razinu inzulina ili inzulinsku rezistenciju, arterijsku hipertenziju i dislipidemiju.
Ove pojavnosti predstavljaju snažne čimbenike rizika za razvoj šećerne bolesti tipa 2 i kardiovaskularnu bolest, zbog čega se metabolički sindrom naziva još i smrtonosnim kvartetom.
Koji su simptomi metaboličkog sindroma?
Nažalost, metabolički sindrom nema neposrednih fizičkih simptoma, stoga je to i jedan od razloga zašto se na vrijeme ne dijagnosticira. Medicinske tegobe i problemi povezani s metaboličkim sindromom razvijaju se tijekom vremena.
Na što bi bolesnici trebali obratiti pozornost i kada se treba javiti liječniku?
Bolesnici koji imaju povišene vrijednosti arterijskog tlaka, povišene vrijednosti lipida, tj. triglicerida i snižene vrijednosti HDL-kolesterola te bolesnici koji se pojasasto debljaju trebali bi se redovito javljati svom liječniku.
Kako se dijagnosticira metabolički sindrom?
Parametri za dijagnozu metaboličkog sindroma su vrijednosti glukoze natašte > 5,6 mmol/L, HDL-kolesterol za žene <1,3 mmol/L, <1,0 mmol/L za muškarce, trigliceridi ≥ 1,7 mmol/L, opseg struka ≥88 (80) cm za žene, ≥102 (94) cm za muškarce te vrijednosti arterijskog tlaka ≥ 130/85 mmHg. Za dijagnozu metaboličkog sindroma potrebna su najmanje tri parametra.
Javlja li se metabolički sindrom u djece i mladih?
Metabolički sindrom javlja se i u djece i mladih od kada je pretilost poprimila epidemijske razmjere.
Kako možemo prevenirati nastanak metaboličkog sindroma?
Jedan od glavnih uzroka nastanka metaboličkog sindroma jest fizička neaktivnost i prekomjerna tjelesna masa, stoga promjena životnih navika koja uključuje pridržavanje zdrave prehrane i pojačanu fizičku aktvnost može prevenirati nastanak sindroma X.
Bolesnici bi trebali konzumirati složene ugljikohidrate iz cjelovitih žitarica, kao što su kruh od cjelovitih žitarica i smeđa riža. Trebali bi jesti više ribe, a manje crvenog mesa i peradi te koristiti zdrave masti poput maslinovog ulja, lanenog ulja, ulja repice i masti u orašastim plodovima.
Bolesnici s prekomjernom tjelesnom masom trebali bi smršaviti, jer gubitkom tjelesne mase za 5-10% smanjuje se mogućnost da sindrom X postane teška bolest.
Bolesnicima se treba obavezno preporučiti vježbanje jer povećana tjelesna aktivnost može poboljšati osjetljivost na inzulin. Svakodnevne aerobne vježbe poput brze šetnje u trajanju od pola sata mogu potaknuti mršavljenje, poboljšati krvni tlak i razinu triglicerida te smanjiti rizik od razvoja dijabetesa. Napominjem da vježbanje može smanjiti rizik od srčanih bolesti čak i bez popratnog gubitka težine.
Metabolički sindrom usko je povezan s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću? Koliko se često u vašu ambulantu javljaju pretile osobe?
Najmanje dvije trećine bolesnika koji dolaze u moju ambulantu imaju problema s prekomjernom tjelesnom masom, to jest pretilošću. Pretilost je uz šećernu bolest jedna od najčešćih endokrinoloških bolesti.
Jesmo li osvijestili da je pretilost bolest koja se može i treba liječiti?
Nažalost, na to pitanje mogu odgovoriti da smo samo djelomično osvijestili da je pretilost bolest. Bez obzira na to što pretilost može dovesti do arterijske hipertenzije, šećerne bolesti tipa 2, dislipidemije, kardiovaskularnih bolesti, bolesti lokomotornog sustava, KOPB-a, sleep apnea sindroma, karcinoma i može smanjiti kvalitetu života, radnu sposobnost i očekivani životni vijek, i dalje se povećava broj bolesnika koji imaju prekomjenru tjelesnu masu.
Što možemo učiniti kao pojedinci, ali i društvo u cjelini kako bi se smanjila učestalost metaboličkog sindroma, ali i šećerne bolesti i pretilosti?
Javno govoriti o metaboličkom sindromu, pretilosti i šećernoj bolesti, educirati djecu i mlade, svojim primjerom pokazati koliko je bitno pridržavati se zdrave prehrane i pojačane fizičke aktivnosti i, naravno, liječiti bolesti kako bi se izbjegle navedene komplikacije.
Broj osoba s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću kao i sa šećernom bolešću neprestano se povećava unatoč sve većem broju lijekova i moderne tehnologije. Učestale su i kronične komplikacije šećerne bolesti tijekom pandemije COVID-19. Što očekujete u bliskoj budućnosti u skrbi osoba sa šećernom bolešću?
Nadam se i očekujem da će se naši bolesnici osvijestiti i početi aktivno sudjelovati u liječenju svoje bolesti jer lijekovi i moderna tehnologija nisu dovoljni u liječenju navedenih stanja.