Zrinka Mach, mag. soc. geront.
Povodom objavljivanja prvih Smjernica za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi razgovaramo s dr. sc. Evom Pavić, rukovoditeljicom Službe za prehranu i dijetetiku KBC-a Zagreb i inicijatoricom ovih smjernica.
Smjernice za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi prve su zajedničke smjernice Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara te Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskog društva za aterosklerozu Hrvatskoga liječničkog zbora i Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskoga liječničkog zbora u Republici Hrvatskoj.
Ponajprije zahvaljujemo u ime naših udruga članica Saveza kao i svih osoba sa šećernom bolešću na ovim Smjernicama. Vjerujemo da će one pomoći u što boljem liječenju osoba sa šećernom bolešću, ali i motivirati oboljele na promjene životnih navika te na veću suradljivost i aktivnu uključenost u svoje liječenje.
Što je bio motiv za izradu Smjernica za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi? Jesu li one po nečemu posebne i drugačije s obzirom na to da su ih pisali stručnjaci iz Hrvatske?
Posljednjih desetljeća svjedoci smo značajnog porasta broja oboljelih od šećerne bolesti na globalnoj razini, pa tako i u Hrvatskoj. Šećernu bolest je važno pravodobno dijagnosticirati i liječiti kako bi se spriječile njezine kronične komplikacije. Razvoj kroničnih komplikacija jedna je od temeljnih značajki šećerne bolesti koja može utjecati na kvalitetu života i smanjiti životni vijek oboljelih. Kasne komplikacije šećerne bolesti nisu samo glavni uzrok smrtnosti, već i glavni uzrok sve većeg opterećenja zdravstvenog proračuna troškovima njihova liječenja. Sve ovo navedeno bilo je motiv da se izrade smjernice koje su usmjerene na promjenu životnih navika kao temelj liječenja ove bolesti. Tim vodećih stručnjaka u liječenju šećerne bolesti u Hrvatskoj prepoznao je potrebu za izradom ovakvih nacionalnih smjernica kako bi se dijetoterapija šećerne bolesti ujednačeno primjenjivala za sve oboljele. Istovremeno, ove smjernice su iznimno stručne i vrlo praktične. Pri izradi Smjernica vodili smo se najnovijim znanstvenim spoznajama europskih i svjetskih dijabetoloških društava, najnovijim znanstvenim i stručnim radovima, ali smo istovremeno i pružili niz korisnih praktičnih savjeta koji se mogu primijeniti u edukaciji osoba sa šećernom bolešću. Ključnim porukama u Smjernicama pridruženi su dokazi odgovarajuće jačine u skladu s metodologijom GRADE kao snaga dokaza te razina preporuke radne skupine.
Kome su namijenjene Smjernice za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi?
Smjernice su ponajprije namijenjene zdravstvenim djelatnicima dijabetolozima, endokrinolozima, nutricionistima, specijalistima opće/obiteljske medicine, medicinskim sestrama/medicinskim tehničarima (edukatorima), specijalizantima, udrugama oboljelih od šećerne bolesti i ostalim zdravstvenim profesionalcima koji liječe osobe sa šećernom bolešću.
U Smjernicama se navodi kako posebnu pozornost treba posvetiti edukaciji o pravilnoj prehrani koja mora biti sastavni dio liječenja. Kako to postići? Koji su modeli edukacije o prehrani za osobe sa šećernom bolešću?
Stav je autora da pridržavanje plana prehrane i određivanje što, kada i kako jesti kod većine oboljelih od šećerne bolesti predstavlja najzahtjevniji dio plana liječenja. S obzirom na to da ne postoji jedinstven način prehrane koji odgovara svim oboljelima, potrebna je individualna prilagodba uz redovito nadgledanje i praćenje. Svakom pojedincu trebala bi biti omogućena individualizirana nutritivna terapija, poželjno od strane dijetetičara/nutricionista ili educirane medicinske sestre/tehničara koji posjeduju znanja i vještine u pružanju nutritivne terapije kod šećerne bolesti. Edukacija usmjerena na bolesnika treba uvažavati individualne značajke bolesnika uključujući njegove misli, strahove, preferencije i očekivanja i slično. Tako se stvara bolje uzajamno povjerenje između edukatora i osobe sa šećernom bolešću. Na temelju kliničkih iskustava i preglednih dokaza o učinkovitosti nutritivne terapije, edukaciju je najbolje provoditi u suradnji s odraslom osobom koja boluje od šećerne bolesti prema preporučenim modelima i načinu edukacije kao što je individualno savjetovanje koje iznimno može uključivati i člana obitelji, grupno savjetovanje – u manjim skupinama (pet do deset sudionika) i edukacija bolesnika sa specifičnim karakteristikama.
U Smjernicama se također spominje medicinska nutritivna terapija. Možete li našim čitateljima objasniti što to znači?
Medicinska nutritivna terapija (engl. medical nutrition therapy, MNT) jest dokazani medicinski pristup liječenju određenih kroničnih stanja korištenjem individualno prilagođenog plana prehrane. Istraživanja su pokazala da medicinska nutritivna terapija može imati važnu ulogu u liječenju osoba sa šećernom bolešću kako bi se postigle zadovoljavajuće koncentracije glukoze, lipidni profil i arterijski tlak te je jedna od osnovnih komponenti u upravljanju bolešću. Promjena životnih navika nužna je kako bi se postigla bolja regulacija glikemije, a u slučaju pretilosti potrebno je i smanjenje tjelesne mase (TM). Temeljne sastavnice nutritivne terapije jesu: individualni pristup, nutritivna dijagnoza, intervencije (edukacija i savjetovanje), dugoročno praćenje i podrška u usvajanju dugoročno održivih zdravih navika, samokontrola provedbe, evaluacija ishoda te promjena/prilagodba intervencije (plana) ako je potrebno. Plan prehrane trebao bi biti prilagođen svakoj osobi sa šećernom bolešću, ali usklađen s medicinskom terapijom i primjerenom tjelesnom aktivnošću.
Koji su ciljevi nutritivne terapije za osobe sa šećernom bolešću?
Najvažniji ciljevi nutritivne terapije za osobe sa šećernom bolešću svakako su promicanje i podržavanje pravilnog načina prehrane ističući važnost konzumiranja raznolike nutritivno bogate hrane u odgovarajućim porcijama serviranja s ciljem poboljšanja sveukupnog zdravlja. Isto tako iznimno je važno zadovoljenje individualnih nutritivnih potreba koje se temelje na osobnim i kulturološkim preferencijama, dostupnosti zdravstveno ispravne hrane, spremnosti i sposobnosti mijenjanja ustaljenih navika te prilagođavanje prehrane regionalnom i lokalnom utjecaju uzimajući u obzir način života, kulinarsku raznolikost i socioekonomski status uz praktične savjete kako bi oboljeli prihvatili i primijenili zdrave obrasce prehrane.
Koje su osobe u povećanom riziku za razvoj šećerne bolesti i što one mogu poduzeti da spriječe ili odgode nastanak šećerne bolesti?
U povećanom su riziku za nastanak šećerne bolesti osobe s genetskom predispozicijom, a uz to imaju povećanu tjelesnu masu i/ili pretilost, a koja je često udružena s lošim prehrambenim navikama i manjkom tjelesne aktivnosti. Svakako, kao i u većini kroničnih nezaraznih bolesti, veliku ulogu ima i stres. Smanjenjem čimbenika rizika smanjuje se i vjerojatnost razvoja bolesti.
Poznato je da je edukacija o prehrani važna za osobe sa šećernom bolešću. Je li edukacija o pravilnoj prehrani dostupna svim osobama sa šećernom bolešću?
Svakako bi trebala biti. Svi centri za liječenje osoba sa šećernom bolešću u svojim timovima imaju educirane dijetetičare/nutricioniste i/ili medicinske sestre edukatore. No, postavlja se pitanje dobiju li odgovarajuću edukaciju osobe s novootkrivenom šećernom bolešću koje se liječe samo kod obiteljskog liječnika. No, u zadnje vrijeme primijećen je povećani trend upućivanja osoba sa šećernom bolešću na nutricionističko savjetovanje uz odgovarajuću uputnicu.
Koji se plan prehrane preporučuje osobama sa šećernom bolešću?
Temeljne sastavnice prehrambenog plana uključuju: energijski unos, broj obroka, sastav nutrijenata, odgovarajuće porcije serviranja prema skupinama hrane i količini ugljikohidrata te raznovrsnost hrane kako bi se postigao odgovarajući unos vitamina, minerala i vlakana. Istovremeno treba voditi računa o ograničenom unosu soli i alkohola. Jednostavan i učinkovit pristup kontroli glikemije temelji se na izboru zdravije hrane i kontroliranju veličine obroka, a edukacija o brojenju količine ugljikohidrata ili procjeni njihove količine u obroku može poboljšati kontrolu glikemije. Presudna je suradnja s bolesnikom te procjena je li plan prehrane održiv i može li se dugoročno pratiti.
Kako motivirati osobe sa šećernom bolešću da budu odgovorne za svoje zdravlje i da aktivno sudjeluju u svom liječenju?
Motiviranost i edukacija bolesnika o samoj bolesti preduvjet su uspješnog liječenja uz odgovornu samokontrolu i redovitost u kontrolama. Uistinu nije jednostavno način života i osobne potrebe uvijek prilagoditi i uskladiti s propisanom terapijom i prehrambenim smjernicama. Pritom najveći izazov predstavlja pokušaj mijenjanja ranije usvojenih loših prehrambenih navika, stoga je posebna odgovornost na edukatorima kako pridobiti i motivirati oboljelog. Balansiranje između svakodnevnih obveza, uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i propisane terapije nije nimalo jednostavno, ali predstavlja jedini siguran put ka dobroj regulaciji glikemije i održavanju optimalne tjelesne mase. Mislim da empatija prema oboljelima, stručnost i širina znanja te sam ljudski i profesionalni pristup ruše zidove i donose dobre rezultate.
Kako se osobama sa šećernom bolešću određuje potrebni dnevni energijski unos?
Ukupni dnevni energijski unos određuje se prema stupnju uhranjenosti i tjelesnoj aktivnosti. Idealni indeks tjelesne mase (ITM) za žene je 22 kg/m2, s korekcijom na 23 kg/m2 za dob nakon 30. godine života, a za muškarce je 23 kg/m2, odnosno 24 kg/m2 s korekcijom za dob nakon 30. godine.
Izračun točnoga energijskog unosa:
A) idealna tjelesna masa x 18 kcal (preuhranjene osobe)
B) idealna tjelesna masa x 25 kcal (osobe s normalnom tjelesnom masom)
C) idealna tjelesna masa x 30 – 40 kcal (pothranjene osobe) (29).
Savjetuje se izmjeriti opseg struka i bokova budući da je to dobar pokazatelj udjela ukupnoga i visceralnoga masnog tkiva. Opseg struka ≥ 94 cm za muškarce i ≥ 80 cm za žene povećava kardiometabolički rizik, a opseg ≥ 102 cm za muškarce i ≥ 88 cm za žene znači da su u visokorizičnoj skupini. Slično kao i ITM, ove vrijednosti mogu se razlikovati u različitih populacijskih skupina. S obzirom na to da su 80 – 90% oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 preuhranjeni ili pretili, primarna je restrikcija energijskog unosa kako bi se postigao gubitak na tjelesnoj masi. Umjereni gubitak, 5 – 15% od početne tjelesne mase može bitno poboljšati inzulinsku osjetljivost, kontrolu glikemije, hipertenziju i dislipidemiju u oboljelih od šećerne bolesti i onih koji su u velikom riziku za oboljenje. Smanjenje TM može se postići smanjenjem ukupnoga dnevnog energijskog unosa za 500 – 750 kcal. To podrazumijeva preporučeni dnevni unos 1200 – 1500 kcal/dan za žene i 1500 – 1800 kcal/dan za muškarce, prilagođeno početnoj tjelesnoj masi pojedinca. Kako bi se uočio pozitivan utjecaj na kontrolu glikemije, lipida i arterijskog tlaka pretilih pojedinaca oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, minimalan gubitak tjelesne mase trebao bi biti 5%. Veći gubitak tjelesne mase može dovesti do još boljih učinaka, u nekih bolesnika može čak rezultirati i postizanjem ciljanih vrijednosti glikemije bez antidijabetika.
Možete li nam navesti neke od praktičnih savjeta dijetetičara utemeljenih na dokazima koji se preporučuju osobama sa šećernom bolešću?
Mediteranski način prehrane, DASH dijeta i prehrana temeljena na hrani biljnog podrijetla primjeri su zdravih načina prehrane koji su u istraživanjima pokazali pozitivne rezultate, ali se trebaju temeljiti na individualnim preferencijama, potrebama i ciljevima. Mediteranska dijeta, bogata jednostruko nezasićenim mastima, može poboljšati metabolizam glukoze i smanjiti rizik za razvoj srčanožilnih bolesti. Za vegetarijanski način prehrane utvrđeno je da snižava razinu HbA1c, ali ne i razinu glukoze natašte. Većinom je svima jasno da se kontrola glikemije postiže kontrolom unosa ugljikohidrata. Glavni izvor ugljikohidrata trebaju biti cjelovite žitarice, povrće, voće, mahunarke i mliječni proizvodi, s naglaskom na hranu s višim udjelom vlakana, koja doprinosi manjem glikemijskom opterećenju. Prisutnost određenih vrsta vlakana, osobito viskoznih (topivih) vlakana koja se nalaze u sjemenkama chie, zobi, ječmu i mahunarkama odgađa apsorpciju glukoze iz tankog crijeva, usporava rast glukoze u krvi i smanjuje maksimalnu razinu glukoze u krvi. Općenito prednost treba dati zobi, ječmu, grahu, grašku, slanutku, leći, heljdi, prosu, raži i slično, ali uvijek se pridržavati preporučene porcije serviranja, jer je navedena hrana uz ugljikohidrate i značajan izvor proteina. Treba pripaziti na količinu unosa voća. Istina, voće je izvrstan izvor vlakana, vitamina i minerala, ali uvijek se treba paziti na porciju serviranja, jer voće je uz kruh najkoncentriraniji izvor ugljikohidrata. Prednost uvijek dati bobičastom voću (borovnice, kupine, maline, jagode) jer je bogato fitonutrijentima, polifenolima koji imaju preventivnu ulogu kod kroničnih bolesti kao što su bolesti srca i šećerna bolest. Siromašno je kalorijama, a bogato vlaknima i vitaminom C. Od neugljikohidratnih namirnica prednost treba dati ribi i nemasnom mesu te kvalitetnim masnoćama kao što su maslinovo ulje i orašasti plodovi. Hranu treba više začiniti, a manje soliti, jer začini i napitci ako se ne prave sa šećerom i mlijekom ne sadrže ugljikohidrate i nemaju gotovo nikakvu kalorijsku vrijednost. Za oboljele od šećerne bolesti dobar je čaj od hibiskusa, kamilice, metvice, koprive, piskavice, stolisnika, maslačka, crni i zeleni čaj koji su bogati polifenolima. Preporučeno je i svakodnevno uzimanje jedne do dvije šalice kave ili kavovine (divke). Međutim, voda je naš esencijalni nutrijent i potrebna je organizmu za održavanje normalnih funkcija i kemijskih procesa. Voda potiče probavu. Preporučeni dnevni unos iznosi od 1,5 – 2,5 l. Dio tekućine (vode) unesemo kroz napitke, voće i povrće (do 1 l), a ostatak moramo unijeti najbolje običnom vodom.
Redovita tjelesna aktivnost i tjelovježba sastavni su dio liječenja i dobre regulacije šećerne bolesti. Koje su dobrobiti tjelesne aktivnosti i što bi sve ona trebala uključiti?
Redovita tjelesna aktivnost i tjelovježba sastavni su dio liječenja i dobre regulacije šećerne bolesti, a uključuju sve aktivnosti koje povećavaju potrošnju energije. Pokazalo se da vježbanje poboljšava kontrolu glikemije, smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, pridonosi smanjenju tjelesne mase te boljem zdravlju cijelog organizma. Tjelesna aktivnost poboljšava stabilnost, koordinaciju pokreta, povećava mišićnu snagu, pokretljivost te time pridonosi smanjenju učestalosti padova kod osoba koje ju provode redovito i na odgovarajući način. Vrste aktivnosti koje se preporučuju jesu aerobna tjelesna aktivnost, vježbe snage/otpora te vježbe mobilnosti/fleksibilnosti i stabilnosti/ravnoteže.
Aerobna tjelesna aktivnost, kao što su hodanje, vožnja biciklom, planinarenje, lagano trčanje (aerobik, ples) i plivanje, uključuje stalno ponavljanje kretnji velikih mišićnih skupina prvenstveno se oslanjajući na aerobne sustave za proizvodnju energije. Odraslim osobama sa šećernom bolešću tipa 1 ili 2 preporučuje se provođenje vježbi snage najmanje dva do tri puta tjedno, u ukupnom trajanju od minimalno 150 minuta. Trening otpora (snage) uključuje vježbe savladavanja otpora velikom brzinom mišićne kontrakcije sa slobodnim utezima, uz pomoć sprava s utezima, vlastitom tjelesnom masom ili elastičnim trakama. Ove su vježbe nužne za lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti poput penjanja po stepenicama, podizanja tereta u kućanstvu, nošenja namirnica i slično. Vježbe fleksibilnosti poboljšavaju raspon pokreta oko zglobova, dok vježbe ravnoteže pogoduju hodu i sprječavanju padova, a osobito su važne za starije odrasle osobe sa šećernom bolešću koje nerijetko imaju i osteopeniju ili osteoporozu. Radi pretežno sjedilačkog načina života i u slučaju dugotrajnijeg sjedenja (na primjer na poslu ili kod kuće) poželjno je ustati svakih 30 minuta, zbog dokazanoga povoljnog utjecaja na razinu glukoze u plazmi.
Hrvati su jedan od najdebljih naroda unatoč tomu što spadamo u zemlje Mediterana. Gdje se izgubila mediteranska prehrana?
Sredozemne zemlje u koje se ubraja i Hrvatska imaju djecu s najvećim problemom prekomjerne tjelesne mase i pretilosti u Europi. Slatkiši, brza hrana i slatka pića zamijenili su tradicionalnu prehranu temeljenu na voću i povrću, ribi i maslinovom ulju. No, dobra je vijest da su mediteranske zemlje osvijestile problem i pokušavaju sniziti stopu pretilosti kod djece edukacijom i naglašavanjem dobrobiti mediteranske prehrane za zdravlje. Ova dijeta predstavlja model ponašanja, odnosno „kulturu načina života“ koja može osigurati dulji životni vijek i poboljšati samu kvalitetu života. No, danas imamo fenomen nepridržavanja mediteranske prehrane u tipično mediteranskim zemljama. Velikim je dijelom razlog promjena načina opskrbe hranom. Intenzivna proizvodnja i industrijska obrada hrane te dugi lanci opskrbe dovode do promjene prehrambenih navika i u tradicionalno mediteranskim regijama. Dugo razdoblje koje prolazi od proizvodnje do konzumacije, dodavanje aditiva, gubitak hranjivih sastojaka kao što su vitamini, sve to može doprinijeti smanjenju kvalitete hrane. Takve promjene često su jedan od potencijalnih uzroka epidemije pretilosti, posebno pretilosti djece i adolescenata. Nasuprot tomu, konzumacija sezonske i lokalno uzgojene hrane osigurava kvalitetniju i zdraviju prehranu uz smanjenje emisije plinova, utroška energije i otpada koji nastaju transportom, distribucijom i preradom, što je ujedno i značajna dobrobit za širu zajednicu.
Na što osobe sa šećernom bolešću koje imaju još i neku od kroničnih komplikacija moraju pripaziti i što trebaju poduzeti kako bi se pravilno hranile i šećernu bolest držale pod kontrolom?
Istraživanja su potvrdila da preuhranjenost povećava rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 tri puta, a pretilost čak sedam puta. Navedeni rizik se povećava što je osoba dulje vrijeme pretila. Stoga se često naglašava da epidemija šećerne bolesti proizlazi iz epidemije pretilosti. Iz navedenog proizlazi da je suočavanje s problemom pretilosti važno ne samo s aspekta prevencije šećerne bolesti tipa 2, već i radi usporavanja prirodnog tijeka bolesti te odgađanja kroničnih komplikacija. Svakako je važno dodatno educirati svaku osobu sa šećernom bolešću koja ima razvijene već nam poznate komplikacije. Naravno, tu se svakako uz učenje o brojenju te prepoznavanju količine i vrste ugljikohidrata naglašava i važnost unosa odgovarajuće količine i vrste proteina i masti, posebno mislim na vrlo kompliciranu dijetoterapiju nefroloških bolesnika.
Dodatci prehrani su vrlo popularni i često ih se konzumira. Kakav je Vaš stav o tome i smatrate li da postoje neki nutritivni pripravci preporučeni za osobe sa šećernom bolešću?
Dodatke prehrani treba koristiti racionalno, u skladu s individualnim potrebama bolesnika i laboratorijskim vrijednostima kada je riječ o mikronutrijentima. Preporuka je da se dnevne potrebe za vlaknima, vitaminima i mineralima zadovoljavaju hranom, a ne dodatcima prehrani, upravo zbog dodatnih pozitivnih učinaka ostalih hranjivih tvari i fitokemikalija koje su prisutne u hrani. Uostalom, kada je prehrana dovoljno raznovrsna, dobro iskombinirana i balansirana, a to je prehrana koja se savjetuje osobama sa šećernom bolešću, onda dodatci nisu potrebni. Dodatci prehrani koje najčešće koriste osobe sa šećernom bolešću kao što su aloe vera, cimet i slično te vitamini i minerali nemaju jasne znanstvene dokaze da poboljšavaju glikemiju i preporučuje ih se uvoditi samo u slučaju utvrđene snižene vrijednosti pojedinog nutrijenta u krvi.
Mediji su preplavljeni reklamama zaslađenih napitaka, ali i alkoholnih pića koja dijelom spadaju u prehrambene namirnice (npr. vino i pivo). Kako se tome oduprijeti i što možemo zajednički poduzeti da toga bude što manje?
Posebno je danas važno ponovno i ponovno naglašavati koliko su opasna pića koja u svom sastavu sadrže puno šećera i visokofruktozni kukuruzni sirup (engl. high fructose corn syrup, HFCS). Metabolizam fruktoze je neovisan o inzulinu pa ne uzrokuje nagli porast glikemije, no pritom raste koncentracija triglicerida u krvi, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica kao što je nealkoholna masna bolest jetre. Potrebno je značajno ograničiti unos industrijskih proizvoda koji sadrže veliku količinu visokofruktoznog sirupa (zaslađeni napitci, konditorski i pekarski proizvodi). Što se tiče konzumacije alkohola u oboljelih od šećerne bolesti, kao i u općoj populaciji, ona treba biti umjerena (za žene ne više od jednog pića, a za muškarce do dva pića dnevno). Vrlo dobro se zna što jedno piće predstavlja. U oboljelih od šećerne bolesti treba biti dodatno oprezan jer alkohol dovodi do povećanog rizika od hipoglikemije, osobito ako uzimaju inzulin ili inzulinske sekretagoge ili ako su pothranjeni i imaju malu rezervu glikogena u jetri te je nužna edukacija o prepoznavanju i sprječavanju hipoglikemije.
Osobe sa šećernom bolešću često u svojoj prehrani koriste i zamjenska sladila. Koliko je to dobro i koja su sladila najprihvatljivija za osobe sa šećernom bolešću?
Za osobe koje konzumiraju zaslađene napitke, nenutritivna sladila mogu biti kratkoročna zamjena, ali se općenito preporučuje smanjenje konzumacije zaslađenih napitaka, sladila i drugih alternativnih zaslađivača te se potiče konzumacija vode. Uvijek prirodna hrana ima prednost nad bilo kojom napravljenom industrijski ili sintetskim putem. Sve više su nam danas dostupna istraživanja koja upravo to i potvrđuju. Danas su sve više popularni polioli (poznatiji kao šećerni alkoholi). Za razliku od nenutritivnih zaslađivača imaju malu energijsku vrijednost, ali minimalan utjecaj na glikemiju. Dobivaju se hidrolizom škroba, a za njih ne postoji prihvatljiv dnevni unos. Međutim, njihova je uporaba ograničena zbog neželjenih gastrointestinalnih simptoma, poglavito laksativnog učinka. Zakonom o informiranju potrošača o hrani propisano je da svaka hrana koja sadrži više od 10% dodanih poliola mora imati istaknut navod da „povećana konzumacija može imati laksativni učinak“.
Voditeljica ste Dijetetičkog savjetovališta u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Tko sve može doći u Savjetovalište, na koji način i postoji li neka dobna granica za dolazak u vaše savjetovalište?
Na naše nutricionističko savjetovanje dolaze i mogu doći sve dobne skupine, od roditelja s malim bebama do osoba zrele dobi i starijih osoba. U savjetovalištu radi svaki dan pet vrlo educiranih nutricionista od 8 sati ujutro do 20 sati navečer pod stručnim vodstvom. Potrebno je imati uputnicu A3 naslovljenu na internu medicinu, svrha: nutricionističko savjetovanje ili uputnicu D1 radi ambulantnog liječenja i praćenja u programu od godine dana.
Još jednom zahvaljujemo na objavljenim Smjernicama za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi te ćemo ih predstaviti u svim budućim aktivnostima Saveza i nastojati da se Smjernice što više primjenjuju u praksi.