Foto: Matija Djanješić / CROPIX
Šećerna bolest i debljina – začarani krug
Zrinka Mach, mag. soc. geront.
Povodom Svjetskog dana debljine i Hrvatskog dana osviještenosti o debljini koji se obilježavaju svake godine u ožujku te povezanosti šećerne bolesti i debljine razgovarali smo o ovim dvama velikim javnozdravstvenim problemima s dopredsjednicom Hrvatskog društva za debljinu i dopredsjednicom Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora prof. dr. sc. Sanjom Klobučar Majanović, dr. med., specijalisticom interne medicine i subspecijalisticom endokrinologije i dijabetologije iz Kliničkoga bolničkog centra Rijeka.
ZA POČETAK, MOŽETE LI NAM REĆI JE LI ISPRAVNIJE I DRUŠTVENO PRIHVATLJIVIJE REĆI „DEBLJINA“ ILI „PRETILOST“ ILI IH MOŽEMO KORISTITI KAO SINONIME, KAO I KOD „DIJABETESA“ ODNOSNO „ŠEĆERNE BOLESTI“?
Debljina i pretilost su istoznačnice te se mogu ravnopravno koristiti kako u svakodnevnoj komunikaciji tako i u stručnim i znanstvenim krugovima. Međutim, u kontekstu korištenja ispravne terminologije naglasila bih da se ne preporučuje koristiti pojmove „debela“ ili „pretila“ osoba, već „osoba s debljinom/pretilošću“, čime se izbjegava etiketiranje i definiranje osobe prema tjelesnoj masi. Drugim riječima, osoba, a ne dijagnoza se postavlja na prvo mjesto.
HRVATSKA JE VODEĆA ZEMLJA EUROPSKE UNIJE PO UČESTALOSTI PREKOMJERNE TJELESNE MASE I DEBLJINE U ODRASLIH OSOBA. NA KOJI NAČIN MOŽEMO OSVIJESTITI DRUŠTVO U CJELINI KAKO JE DEBLJINA VAŽAN ZDRAVSTVENI, A NE SAMO ESTETSKI PROBLEM I DA JE RIJEČ O BOLESTI KOJU TREBA OZBILJNO SHVATITI I LIJEČITI?
Istina, Hrvatska je nažalost na samom vrhu ljestvice EU kada je u pitanju problem debljine. I stoga je od iznimne važnosti osvijestiti naše društvo da je debljina kronična bolest praćena čitavim nizom komplikacija koje narušavaju kvalitetu života i skraćuju životni vijek oboljelih. Debljinu treba prepoznati i liječiti znanstveno utemeljenim metodama. Sve je veći broj zdravstvenih ustanova koje otvaraju Ambulante za liječenje debljine odnosno formiraju multidisciplinarne timove, jer se upravo na taj način ostvaruju najbolji rezultati u liječenju. No, kao i za svaku drugu bolest, tako i za debljinu vrijedi „bolje spriječiti nego liječiti“. Debljinu treba prevenirati od najranije dječje dobi promicanjem zdravog načina života temeljenog na uravnoteženoj prehrani i redovitoj tjelesnoj aktivnosti. Imajući u vidu socioekonomsku podlogu debljine, važno je naglasiti da odgovornost nije samo na pojedincu i obitelji, već je potrebno djelovati na svim društvenim razinama, uključujući odgojno-obrazovni sustav, medije, lokalne i državne politike kako bi se poboljšalo okruženje u kojem živimo. S tim ciljem je proglašen i Hrvatski dan osviještenosti o debljini koji se obilježava 16. ožujka.
OSIM ŠTO JE I SAMA BOLEST, DEBLJINA JE UZROČNIK MNOGIH KRONIČNIH NEZARAZNIH BOLESTI. O KOJIM BOLESTIMA JE RIJEČ?
Debljina kao bolest uzrokuje širok spektar drugih ozbiljnih kroničnih bolesti ili komplikacija koje dijelimo na metaboličke, mehaničke i psihosocijalne. Gotovo da nema organa na koji debljina ne djeluje negativno, odnosno na kojem ona ne izaziva određene komplikacije. Debljina je važan predisponirajući čimbenik za bolesti srca i krvnih žila, šećernu bolest tipa 2, sindrom apneje u snu i bolesti probavnog sustava. Zloćudne bolesti koje se dovode u vezu s debljinom su karcinomi dojke, maternice, debelog crijeva, prostate te tumori jetre i žučnog sustava. U komplikacije debljine ubrajaju se i degenerativne bolesti lokomotornog sustava, sindrom policističnih jajnika, neplodnost te čitav niz psiholoških problema.
KOJA JE POVEZNICA IZMEĐU ŠEĆERNE BOLESTI I DEBLJINE?
Na čvrstu povezanost debljine i rizika obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 ukazuje činjenica da više od 80 posto osoba sa šećernom bolesti tipa 2 ima prekomjernu tjelesnu masu. Često se naglašava da su šećerna bolest i debljina dvije usporedne epidemije, odnosno da epidemija šećerne bolesti proizlazi iz epidemije debljine. Masno tkivo izlučuje čitav niz bioaktivnih čimbenika, adipokina, koji moduliraju apetit i potrošnju energije, osjetljivost na inzulin te imunosni odgovor. Neki adipokini djeluju proupalno i dovode se u vezu s razvojem kronične upale, disfunkcije endotela krvnih žila, smanjene osjetljivosti tkiva na inzulin te pojačane sklonosti zgrušavanju krvi. Navedeni mehanizmi su temelj nastanka ne samo šećerne bolesti tipa 2, već i većine drugih kroničnih nezaraznih bolesti, kao što su bolesti srca i krvnih žila. Osim ukupne količine masnog tkiva važna odrednica rizika nastanka šećerne bolesti tipa 2 jest i raspodjela masnog tkiva. Smatra se, naime, da su masne nakupine u trbušnoj šupljini, smještene između pojedinih unutarnjih organa, metabolički aktivnije i čine mnogo veću opasnost za zdravlje od potkožnih masnih nakupina.
ZAŠTO SE DEBLJAMO?
Mehanizmi u podlozi debljine su mnogobrojni i vrlo složeni, međutim u većini slučajeva debljina je odraz dugotrajne neravnoteže između unosa kalorija hranom i pićem te potrošnje kalorija tjelesnom aktivnošću. Stoga se nerijetko o debljini govori kao o bolesti suvremenog načina života koji je karakteriziran dominantno sjedilačkim aktivnostima i širokom dostupnošću hrane s visokim udjelom masti i jednostavnih šećera. U manje od pet posto oboljelih uzroci mogu biti genetske, endokrine ili metaboličke bolesti. Sustav žlijezda s unutarnjim izlučivanjem ima važnu ulogu u kontroli apetita i regulaciji tjelesne težine, a hormonska neravnoteža koja nastaje uslijed poremećaja lučenja hormona štitnjače, hormona kore nadbubrežne žlijezde ili spolnih hormona može utjecati na porast tjelesne mase. Postoji i genetska sklonost debljini, a radi se o složenom utjecaju velikog broja gena. Utjecaj jednog gena nije od većeg značaja, osim kada se radi o mutaciji gena, što je vrlo rijetko. Genetski sindromi koji uzrokuju debljinu kao primjerice Prader-Willi ili Bardet-Biedl također su izuzetno rijetki.
KAKO SPRIJEČITI NASTANAK PREKOMJERNE TJELESNE MASE I DEBLJINE, A TIME NEPOSREDNO I ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 2?
Poznato je da zdrave prehrambene navike, primjerena tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne mase mogu uvelike smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 i prevenirati čak 70% slučajeva ovog tipa bolesti. Zdrave životne navike se stječu od malih nogu, u obitelji, te stoga roditelji moraju biti primjer svojoj djeci. S druge strane, imajući u vidu socioekonomsku podlogu debljine, potrebno je osigurati zdravo životno okruženje. Treba naglasiti da čak i onda kada je šećerna bolest već prisutna, gubitak tjelesne mase ima višestruke povoljne učinke na glukoregulaciju i kontrolu pridruženih čimbenika srčano-žilnog rizika. Najnovija istraživanja potvrđuju da se gubitkom tjelesne mase većim od 15% može postići i potpuna remisija šećerne bolesti tipa 2 u osoba s kraćim trajanjem bolesti.
SVJEDOCI SMO BROJNIH REKLAMA NEZDRAVE HRANE I PIĆA S VISOKIM UDJELOM MASTI, ŠEĆERA I SOLI, KAO I DOSTUPNOSTI TAKVE HRANE U ŠKOLAMA I DRUGIM JAVNIM INSTITUCIJAMA. KAKO TO PROMIJENITI?
Danas, kada svako treće dijete u našoj domovini ima prekomjernu tjelesnu masu, doista je neprihvatljivo da se djeca izlažu reklamama takvog tipa, a još manje da im je nezdrava hrana dostupna u školama. U takvom obesogenom okruženju teško je usvojiti i održati zdrave životne navike. Uzaludno je samo deklarativno djecu informirati o pravilnoj prehrani, a istovremeno im ne osigurati dostupnost nutritivno kvalitetnih namirnica. Dakle, odgovornost je na svim razinama, od ravnatelja do osnivača odgojno-obrazovnih ustanova, odnosno resornog ministarstva.
SVE SE ČEŠĆE SPOMINJE I BARIJATRIJSKA KIRURGIJA U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI. KADA SE ONA PRIMJENJUJE?
Barijatrijska kirurgija etablirana je metoda liječenja debljine koja povrh učinka na smanjenje tjelesne mase povoljno djeluje i na bolesti pridružene debljini uključujući šećernu bolest tipa 2. Modulacija lučenja crijevnih hormona koji imaju ulogu u regulaciji glikemije i homeostaze energije objašnjava činjenicu da barijatrijski zahvati povoljno utječu na metabolizam i glukoregulaciju, što je vidljivo već u ranome postoperativnom periodu. U znatnog broja bolesnika dolazi i do potpune remisije bolesti te oni više nemaju potrebu za uzimanjem antihiperglikemijske terapije, posebice ukoliko je trajanje šećerne bolesti kraće od šest godina. Zbog svega navedenog za ovu vrstu kirurških zahvata sve se češće koristi termin metabolička kirurgija. Metabolička kirurgija je danas prepoznata kao jedna od terapijskih opcija za osobe sa šećernom bolesti tipa 2 koja se može razmotriti čak i u osoba s nižim stupnjevima debljine ako glikemija nije zadovoljavajuće regulirana postojećom antihiperglikemijskom terapijom.
OVE GODINE PRVI PUT SE OBILJEŽAVA HRVATSKI DAN ŠEĆERNE BOLESTI. ŠTO BISTE TIM POVODOM PORUČILI OSOBAMA SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU?
Zdravstvena skrb o osobama sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj je na visokoj razini uz dostupnost najsuvremenijih tehnoloških dostignuća i inovativnih terapijskih opcija. Međutim, najveća odgovornost za uspješne ishode liječenja ipak je u rukama osobe koja živi sa šećernom bolešću. Uvijek i iznova treba naglašavati važnost pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti kao ključnih aspekata liječenja. Smatram da bi svaka osoba sa šećernom bolešću barem jednom u životu trebala proći kroz program strukturirane edukacije koji se organizira u dnevnim bolnicama zdravstvenih ustanova, idealno već nakon postavljanja dijagnoze šećerne bolesti. Preduvjet uspješnog liječenja jest i motiviranost bolesnika te redovite kontrole nadležnoga obiteljskog liječnika i dijabetologa. Zasigurno nije jednostavno kontinuirano održavati visoku razinu samodiscipline i motiviranosti kada je u pitanju život s dijabetesom. Stoga je izuzetno bitna podrška okoline, obitelji i prijatelja, ali i udruga bolesnika. U slučaju visoke razine distresa povezanog s dijabetesom svakako treba zatražiti i psihološku potporu stručne osobe. Također, važno je redovito provoditi ciljane specijalističke preglede kako bi se u slučaju pojave komplikacija poduzeli svi potrebni koraci te zaustavilo ili usporilo njihovo napredovanje. Osim postizanja optimalne kontrole glikemije potrebno je kontrolirati i druga pridružena stanja poput arterijske hipertenzije i dislipidemije te naglasiti važnost prestanka pušenja jer svi ovi čimbenici zajedno povećavaju rizik neželjenih ishoda. I za kraj, bez obzira na izazove koje šećerna bolest nosi sa sobom, ona nije razlog da osoba ne živi punim plućima i ne ostvari sve svoje potencijale.