Izv. prof. dr. sc. Ivana Unić Šabašov, subspecijalist pedijatrijske endokrinologije i dijabetesa,
pročelnica Zavoda za dječju endokrinologiju, nasljedne bolesti metabolizma i neonatologiju,
Klinika za dječje bolesti KBC Split
Dijete s dijabetesom je kao i svako drugo dijete. Međutim, život djeteta s dijabetesom iz osnove se mijenja nakon što je postavljena ova dijagnoza i nije istovjetan onom koji su dijete i obitelj vodili prije postavljanja dijagnoze. Mali dijabetičar zahtijeva dodatnu skrb, što u prvom redu osjete roditelji koji su uz sve svoje obveze dobili još i obvezu skrbiti o dijabetesu, odnosno zdravlju svog djeteta. Uz roditelje, vrlo brzo nakon otpusta iz bolnice, u kontakt s djetetom s dijabetesom dolaze i članovi šire obitelji, prijatelji, osoblje vrtića ili škole koju dijete pohađa, voditelji raznih sportskih aktivnosti i hobija (sportski vrtići i udruge), nastavnici u glazbenoj školi, voditelji radionica (plesa/folklora, stranog jezika, slikanja ili crtanja, šaha), itd. U općoj populaciji često se stječe dojam da se sve zna o dijabetesu. Međutim, svi koji sudjeluju u životu djeteta s dijabetesom prije se ili kasnije uvjere da o ovom stanju ne znaju puno te da je zaista vrlo izazovno živjeti s tom dijagnozom. Jasno, što je dijete mlađe, njegova je ovisnost o pomoći odrasle osobe veća. Dijete koje pohađa predškolsku ustanovu ili osnovnu školu uz roditeljsku skrb zasigurno treba i dodatni nadzor i pomoć oko dijabetesa. To može biti pomoć medicinske sestre ili drugih osoba dobrovoljaca zaposlenih u toj odgojno-obrazovno ustanovi. O tome koje će to biti osobe mora se jasno i na vrijeme razgovarati i postići dogovor sa zaposlenicima odgojno-obrazovne institucije. U slučaju novodijagnosticiranog dijabetesa ti razgovori bi se trebali voditi prije nego što se dijete vrati nazad u svoj vrtić, školu ili sportski klub. Osoba ili osobe koje bi u vrtiću/školi/klubu vodile računa o djetetu dijabetičaru bile bi upoznate kako izmjeriti razinu glukoze u krvi, kako interpretirati razinu glukoze u krvi, kako odrediti treba li u datom trenutku primijeniti inzulin i u kojoj dozi, kako primijeniti injekciju inzulina, kada i kako primijeniti glukagonsku injekciju te koga obavijestiti u slučaju nenadane situacije. Odgojitelje i nastavnike u prvom redu informiraju roditelji kako trebaju izvoditi navedene postupke. Jasno je i razumljivo da je roditelj zabrinut kako će dijete s dijabetesom ostati samo, npr. u vrtiću. Vrtić je kao institucija obvezan primiti dijete s dijabetesom (iako povremeno u praksi svjedočimo i suprotnim situacijama). Međutim, i roditelj ima svoje obveze prema vrtiću kao instituciji. Tako roditelj ima važnu ulogu u objašnjenju odgojitelju što njegovo dijete treba u vrtićkoj grupi. Nadalje, roditelj ima pravo biti upoznat koje su mogućnosti i iskustva osoblja dotičnog vrtića (npr. je li osoblje već imalo u skrbi djecu s dijabetesom). Ako vrtić nije imao iskustva s djecom dijabetičarima, roditelj treba biti svjestan da će biti potrebno neko vrijeme prilagodbe dok se osoblje ne „uhoda“ u problematiku dijabetesa. Roditelj je spona između osoblja vrtića i svoga dijabetološkog tima i tako povezuje sve dionike kako bi vrijeme „uhodavanja“ bilo što kraće i kako bi se svi dionici, a posebno osoblje vrtića, osjećali dovoljno informiranima i sigurnima u svojim budućim postupanjima. Nadalje, roditelj treba biti uvijek dostupan, po mogućnosti putem mobilnog telefona. Ako se osoblje vrtića slaže, može se napraviti i npr. WhatsApp grupa za brže i lakše komuniciranje. Također, prilikom preuzimanja djeteta iz vrtića roditelj mora biti svjestan da ne može uvijek očekivati duge razgovore i dugi prijenos informacija o tome što se događalo s djetetom tijekom dana (i druga djeca su u grupi, a možda su u grupi i djeca s nekim drugim zdravstvenim ograničenjima) te se ponovno može mobilnim telefonom poslati SMS/WhatsApp poruka sa sažetkom dnevnih događanja. Kada je u pitanju vrtićka prehrana, roditelj jasno treba naglasiti koju vrstu hrane i napitaka dijete konzumira i u kojim količinama te na jednostavan način prezentirati količine ugljikohidrata u pojedinoj namirnici. Kako uvijek postoje i očekivani i neočekivani trenutci, kao npr. proslave rođendana ili nekog praznika, roditelj i na to treba biti pripremljen i biti u dogovoru s odgajateljima. Djeca s dijabetesom predškolske i školske dobi, naravno, mogu sudjelovati u navedenim proslavama. Roditelj tada može zamijeniti neki postojeći (među)obrok da bi se dijete moglo počastiti. Korisno je i npr. da dijete od kuće ponese onu namirnicu s kojom će se počastiti, a roditeljima i odgajateljima mogu pomoći tzv. mobilne aplikacije koje uspoređuju količine ugljikohidrata. Odgajatelj može npr. i fotografirati namirnicu i poslati roditelju putem WhatsApp-a kako bi se mogla procijeniti količina ugljikohidrata. Svim navedenim postupcima nastoji se izbjeći djetetovo nezadovoljstvo ili osjećaj nepripadnosti vrtićkoj ili kasnije razrednoj zajednici.
Kada je u pitanju dijete s dijabetesom školske dobi nastavnici imaju važnu zadaću, pri čemu mora biti jasno dogovoreno tko i kako je uključen tijekom nastavnog procesa u skrb djeteta. Ova djeca jesu uključena u redovitu nastavu, ali znamo da su roditelji često stand-by da bi pomogli svom djetetu (npr. tijekom nastave mora provjeriti razinu glukoze, primijeniti inzulin i sl.). To je i razlog zašto roditelji često više ne obavljaju svoju profesiju u punom radnom vremenu, već rade u manjem obimu ili čak u potpunosti prestanu raditi kako bi mogli skrbiti o svom djetetu. Nastavnici dobrovoljno sudjeluju u vođenju brige o djetetu dijabetičaru. Naravno, nastavnici moraju biti dovoljno informirani i educirani da bi mogli sudjelovati u skrbi djeteta i moraju biti upoznati koga trebaju kontaktirati u slučaju posebnih situacija. Edukacije nastavnika mogu se izvoditi preko internetskih platformi, a koje održavaju medicinske sestre edukatori iz dijabetološkog centra. Posebnu pažnju treba posvetiti i mogućim terenskim nastavama, izletima, ekskurziji i sličnim aktivnostima. Voditelji takvih aktivnosti trebaju biti upoznati na vrijeme kolika je i koja dodatna skrb potrebna djetetu te kako pojedina aktivnost može utjecati na razinu glukoze u krvi. Stres može utjecati na razinu glukoze u krvi i prouzročiti da se dijete ne može koncentrirati na nastavu, pisanje kontrolnih zadaćnica, usmeno izlaganje i sl., pa je s nastavnicima i školskim službama (u prvom redu psihologom i defektologom) potrebno na vrijeme iznaći načine kako djetetu pomoći da razina stresa bude minimalna. Suvremeni načini praćenja razine glukoze u krvi izuzetno olakšavaju život s dijabetesom pa tako mogu pomoći i pacijentu tijekom boravka u vrtiću ili školi. Te metode samom pacijentu olakšavaju jer je manje „bockanja“, a roditeljima daju više podataka i time bolji uvid u glikemiju. I odgojitelji i nastavnici trebaju biti upoznati s postojanjem ovih metoda praćenja razine glikemije. Posebno je važno naglasiti da primjena tzv. „senzora“ u predškolskom razdoblju pridonosi znatnom rasterećenju roditelja koji inače u tom periodu ne mogu biti sigurni u sve simptome i znakove kao ispravne i pouzdane pokazatelje hipoglikemije ili hiperglikemije. U osnovnoškolskom razdoblju život djeteta je prilično strukturiran školskim obavezama te su oscilacije glikemije nešto manje izražene nego u ranijem periodu. U periodu puberteta, odnosno intenzivnog rasta i razvoja i utjecaja hormona, ponovno može doći do velikih oscilacija razine glikemije. U to doba nažalost često dolazi i do „zasićenja“ pacijenta: smanjenja želje i volje za kontinuiranom brigom o vlastitom zdravlju i povećane želje i potrebe za osamostaljenjem i smanjenjem roditeljske brige i skrbi. To je razlog da u razdoblju puberteta dođe do pogoršanja regulacije dijabetesa, što se očituje u smanjenju broja kontrola glikemije, ali i drugim neželjenim postupcima (neredovitost primjene inzulinskih injekcija, neadekvatne doze inzulina itd.). Boravak djeteta s dijabetesom koje ima „senzor“ u predškolskim i školskim ustanovama ne daje samo mogućnost roditeljima da imaju više podataka o glikemiji, već omogućuje i bolji nadzor i pravovremeno reagiranje u stanju hipoglikemije ili hiperglikemije. Time se poboljšava i kvaliteta života djeteta u vrtiću ili školi, olakšava se kontrola glikemije čak i na daljinu pa roditelji tako više ne moraju biti i fizički u blizini vrtića ili škole. Uvid u glikemiju takvom tehnologijom olakšanje je i odgojiteljima i nastavnicima tijekom nastave i na izletu, ekskurziji ili u sličnim situacijama. Zahvaljujući novim tehnologijama djeca s dijabetesom imaju veliku šansu da žive život bez kroničnih komplikacija te da budu uključena u zajednicu kako to i zaslužuju.
ČASOPIS: Dijabetes – SLATKI ŽIVOT