Doc. dr. sc. Silvija Canecki-Varžić, dr. med., specijalistica interne medicine, endokrinologinja i dijabetologinja, voditeljica Zavoda za endokrinologiju, KBC Osijek
Inzulin je jedan od najvažnijih hormona u organizmu, odgovoran za regulaciju metabolizma ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Izlučivanje ovoga hormona u zdravih je osoba precizno regulirano mehanizmima povratne sprege koji omogućavaju stabilnu kontrolu metaboličkih procesa, te na taj način sprječavaju razvitak hipoglikemija, hiperglikemija, razgradnju bjelančevina i masti te proizvodnju ketonskih tijela. Razlikujemo bazalnu inzulinsku sekreciju, odgovornu za održavanje organizma u stanju izgradnje (anabolizma), te inzulinsku sekreciju potaknutu unosom hrane u organizam, koja omogućava unos ugljikohidrata u stanice organizma.
Za proizvodnju i lučenje inzulina odgovorne su b stanice gušterače. Šećerna bolest tipa 1 autoimuni je poremećaj u kojemu b stanice bivaju uništene od strane vlastitog imunološkog sustava, te je u oboljelih neophodno nadomjestiti inzulinsku sekreciju. Intenzivirana inzulinska terapija danas predstavlja standardni oblik liječenja šećerne bolesti tipa 1, a postizanje dobre glikemijske kontrole smanjuje rizik razvitka specifičnih kroničnih komplikacija. Glavni je izazov inzulinskog liječenja približiti se fiziološkom obrascu lučenja inzulina, odnosno postizanju trajne i stabilne bazalne sekrecije te primjerenih vršnih koncentracija inzulina tijekom obroka.
Od otkrića inzulina i njegove prve primjene proteklo je gotovo stoljeće, a inzulinska je terapija u tome razdoblju ostvarila značajan napredak. Od pročišćenih životinjskih pripravaka, preko humanih inzulina do razvitka inzulinskih analoga, gdje se minimalnim strukturalnim promjenama uspjelo u većoj mjeri postići poželjne farmakološke karakteristike inzulina nakon potkožne primjene.
Tablica 1. Karakteristike dostupnih inzulinskih analoga
| Porijeklo | Tip inzulina | Naziv inzulina | Kemijska strukturaa | Nastup učinka | Vršni učinak | Duljina učinka |
| Analozi | Brzo-djelujući | Aspart Lispro Glulizin Fiasp | Pro®Asp na B28 Pro na B28 i Liz na B29 Asn®Liz na B3 i Glu®Liz na B29 Pro®Asp na B28 uz dodatak L-arginina i niacinamida | 5 – 15 min 5 – 15 min 5 – 15 min 4 min | 1 – 1,5 sati | 4 – 6 sati |
| Analozi | Dugo-djelujući | Detemir Glargin U100 Glargin U300 Degludek | Bez Tre na B30, C14 masna kiselina na B29 Asn®Gli na A21 +2x B31/B32 Bez Tre na B30, C16 masna kiselina na B29 | 1 – 4 sata 1 – 4 sata 1 – 4 sata 1 – 4 sata | 20 – 24 sata 18 – 26 sati Do 32 sata Do 42 sata |
a u odnosu na humani inzulin
Novi inzulinski analozi
Ciljevi razvitka novih bazalnih inzulinskih analoga (inzulin glargin U300, inzulin degludec) bili su dodatno produžiti djelovanje inzulina, te na taj način minimalizirati varijabilnost koncentracija lijeka tijekom 24 sata, značajno doprinijeti smanjenju rizika za razvitak hipoglikemija te povećati fleksibilnost prilikom primjene.
Inzulin glargin U300
Koncentriranje inzulina glargina doprinijelo je sporijoj apsorpciji nakon potkožnog injiciranja te produženju njegova učinka, pa tako u novoj formulaciji inzulin glargin U300 u stabilnom stanju te dozi od 0,4 J/kg dnevno ima vrijeme poluživota od 19 sati, a duljinu učinka i do 32 sata. Dnevni profil učinka tijekom 24 sata je ujednačeniji, a varijabilnost manja u odnosu na inzulin glargin U100. Posljedično tome, vrijednosti glukoze su značajno niže u posljednja 4 sata neposredno pred slijedeću aplikaciju u odnosu na inzulin glargin U100. Bioraspoloživost inzulina glargina U300 manja je i do 27% u odnosu na inzulin glargin U100, o čemu je potrebno voditi računa prilikom zamjene.
Inzulin degludec
Produženi učinak ovoga bazalnog inzulinskog analoga postignut je specifičnom strukturom koja omogućava stvaranje lanaca heksamera nakon potkožnog injiciranja, što usporava apsorpciju, te vezanjem ovoga inzulina za albumine u cirkulaciji. U stabilnom stanju te dozi od 0,4 J/kg dnevno ima vrijeme poluživota od 25,4 sata, a duljinu učinka i do 42 sata. Dnevni profil je ujednačen, bez vršnog učinka, a varijabilnost značajno manja u odnosu na inzulin glargin U100. Fleksibilnost pri primjeni je velika (minimalno 8 sati, a maksimalno 40 sati između dvije primjene). U oboljelih od tipa 1 šećerne bolesti primjena inzulina degludeca povezana je s manjim rizikom hipoglikemijskih epizoda, poglavito noćnih, u usporedbi s inzulinom glarginom U100.
Cilj razvitka novih brzodjelujućih inzulinskih analoga postići je još brži nastup djelovanja kako bi se osigurala adekvatna regulacija glikemije nakon obroka te veća fleksibilnost prilikom primjene, te istovremeno smanjiti rizik postprandijalnih hipoglikemija.
Inzulin Fiasp
Struktura ovoga inzulinskog analoga identična je onoj inzulina asparta, no novoj su formulaciji dodani nikotinamid i L-arginin koji pospješuju apsorpciju nakon potkožne primjene. Rezultat je 23% brži nastup učinka, te 74% snažniji učinak snižavanja glukoze unutar prvih 30 minuta nakon primjene. Ovaj se inzulin primjenjuje neposredno prije obroka, a moguće ga je primijeniti i do 20 minuta nakon početka obroka. U oboljelih od tipa 1 šećerne bolesti dovodi do bolje regulacije glikemije nakon obroka, te do značajno veće redukcije HgbA1c-a u odnosu na inzulin aspart, istovremeno bez povećanja rizika za razvitak hipoglikemijskih epizoda. Inzulin Fiasp primijenjen putem inzulinske crpke ima brži nastup učinka (za 11 min) u odnosu na inzulin aspart, s nižim vršnim vrijednostima glukoze te kraćim vremenom koje bolesnik provodi u hipoglikemiji.
Može se zaključiti da inzulinski analozi svakako predstavljaju značajno unaprjeđenje inzulinskog liječenja šećerne bolesti tipa 1 u vidu bolje učinkovitosti, te istovremeno boljeg sigurnosnog profila i veće fleksibilnosti prilikom primjene, što sve doprinosi poboljšanju kvalitete života oboljelih. Za očekivati je da će nove metode praćenja glikemije (rtCGM, iCGM) u budućnosti pružiti kvalitetniji uvid u sve prednosti liječenja inzulinskim analozima.
Tablica 2. Inzulinski analozi nasuprot humanog inzulina u tipu 1 šećerne bolesti
| Brzodjelujući inzulini |
| Brži nastup učinka – prednost inzulinskih analoga |
| Bolja kontrola glikemije nakon obroka – prednost inzulinskih analoga |
| Kratko djelovanje – prednost inzulinskih analoga |
| Manji rizik dnevnih hipoglikemija – prednost inzulinskih analoga |
| Bez potrebe uzimanja međuobroka – prednost inzulinskih analoga |
| Manji rizik noćnih hipoglikemija – prednost inzulinskih analoga |
| Fleksibilnost pri injiciranju – prednost inzulinskih analoga |
| Uporaba putem inzulinskih crpki –prednost inzulinskih analoga |
| Niža cijena –prednost humanih inzulina |
| Dugodjelujući inzulini |
| Trajanje učinka – prednost inzulinskih analoga |
| Ujednačen profil djelovanja – prednost inzulinskih analoga |
| Manja varijabilnost – prednost inzulinskih analoga |
| Manji rizik hipoglikemija – prednost inzulinskih analoga |
| Bez potrebe uzimanja obroka prije spavanja – prednost inzulinskih analoga |
| Manji rizik noćnih hipoglikemija – prednost inzulinskih analoga |
| Fleksibilnost pri injiciranju – prednost inzulinskih analoga |
| Dostupnost koncentriranih oblika –prednost inzulinskih analoga |
| Niža cijena –prednost humanih inzulina |
Izvor: Dijabetes/slatki život, 4 – 2019. https://issuu.com/dijabetes/docs/_asopis_dijabetes-slatki__ivot_4-2019