Sport i dijabetes
Krešimir Martinac, dr. med., KB Merkur, Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma „Vuk Vrhovac“
Izazov koji se postavlja pred suvremenog čovjeka zaista je velik. Ritam i način života koji nam je nametnut, polako je istisnuo kretanje iz naše svakodnevice koje je u naše gene priroda ugradila tijekom mnogih tisuća godina evolucije naše vrste. U kombinaciji s hranom koja je postala izuzetno kalorijski bogata čovjek se napuhao kao balon, a dućani s XXL odjećom sve su popularniji. Riječ je doista o problemu svjetskih razmjera – u posljednjih 30-ak godina broj osoba s prekomjernom tjelesnom težinom se udvostručio-danas njihov udio u razvijenim, a tako i u državama u razvoju iznosi uglavnom preko 60%. Slijedio je posljedično i porast broja osoba sa šećernom bolesti, a iz dana u dan sve ih je više i više.
Televizori sve tanji, a mi sve deblji
No, vratimo se sada sportu. Nabavka hrane u davna vremena nije izgledala kao danas. Suvremeni lovac vreba na lovinu u supermarketima kamo odlazi automobilom. Lovac iz davnine lovio je plijen u šumi trčeći, a do šume je išao pješke (sjetite se da je automobil Freda Kremenka također pogonjen nožnim pogonom). Povijest ljudske vrste je povijest kretanja i ono je upisano u naš genetski kod koji se razvijao stotinama tisuća godina. I onda preko noći promjena naglavačke – nakon što je 8 sati na poslu sjedio, sjede čovjek ispred TV-a, pilji u ekran i žvače – televizori postaju sve tanji, a mi sve deblji.
Podaci pokazuju da je većina ljudi sa šećernom bolesti neaktivna. Iako svi znaju da je baviti se sportom zdravo te se navedeno uzima zdravo za gotovo, važno je znati da brojna klinička ispitivanja doista dokazuju da tjelesna aktivnost ima važan utjecaj na zdravlje, poput bolje regulacije šećerne bolesti, smanjenja nastanka komplikacija šećerne bolesti, smanjenja krvnog tlaka, tjelesne težine, lošeg kolesterola (LDL), povećanja dobrog kolesterola (HDL), povećanja kardiorespiratornog kapaciteta, smanjenja ukupne smrtnosti i poboljšanja kvalitete života.
Bilo kakva aktivnost puno je bolja od nikakve
Postoje dvije glavne vrste sportske aktivnosti: aerobna i anaerobna. U aerobne aktivnosti ubrajamo npr. trčanje, plivanje, vožnju biciklom, a u anaerobne npr. dizanje utega. Brojna su ispitivanja provedena da bi se dokazalo koja je vrsta aktivnosti veća pomoć zdravlju i rezultati su doduše često bili različiti, ali jedno je sigurno, bilo kakva sportska aktivnost puno je bolja za vaše zdravlje od nikakve, a najbolji učinak u kliničkim studijama na poboljšanje glukoregulacije pokazala je kombinacija aerobnih i anaerobnih aktivnosti. Prema današnjim smjernicama, osobama sa šećernom bolesti preporučuje se 150 minuta aerobnog vježbanja tjedno uz dva dodatna anaerobna treninga. U studiji u kojoj je sudjelovao 251 pacijent s tipom 2 šećerne bolesti koji su liječeni tabletama i prethodno bili neaktivni, pratio se utjecaj tjelovježbe na tzv. tromjesečni šećer (HbA1c). Skupina koja je provodila aerobnu fizičku aktivnost imala je nešto bolji učinak na smanjenje HbA1c (-0,51%) od skupine koja je provodila anaerobnu fizičku aktivnost (-0,38%), dok je kombinacija anaerobne i aerobne fizičke aktivnosti pokazala najbolju učinkovitost-smanjila je HbA1c za oko 1%. Smanjenje HbA1c za 1% praćeno je smanjenjem kardiovaskularnih događaja (srčani, moždani udari) za 15-20%, te smanjuje razvoj mikrovaskularnih komplikacija šećerne bolesti za 37%. Važnost ove studije je i u tome što je pokazala da je kod osoba s HbA1c manjim od 7,5% značajni pad HbA1c uslijedio samo uz kombinirane aerobne i anaerobne vježbe, dok je kod osoba s lošijom regulacijom značajan pad HbA1c uslijedio i uz samo aerobno ili anaerobno vježbanje.
Dakle, iako je jasno da je gore navedena kombinacija pobjedonosna, važno je reći da je išta bolje nego ništa i da svaka i bilo kakva tjelesna aktivnost nosi dobrobit vašem zdravlju (ali opet, vježbati jednom mjesečno je vrlo slično kao i nijednom). Prema rezultatima jedne studije čak je i kratkotrajni program redovite aerobne aktivnosti utjecao na poboljšanje inzulinske osjetljivosti, što je kod tipa 2 šećerne bolesti vrlo važan problem, a također je utjecao na smanjenje vrijednosti postprandijalne glukoze (vrijednost nakon obroka) koja je važan faktor rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Podaci pokazuju da tjelesna aktivnost povoljno djeluje na inzulinsku rezistenciju čak i kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom u kojih nije došlo do pada tjelesne težine, uz vježbanje imaju bolje glikemije. Pacijenti koji su uspjeli uključiti sport u svoj svakodnevni život trebali su manje lijekova za šećernu bolest. Osobe koje redovito vježbaju imaju 40% manji rizik za nastanak srčanožilnih bolesti. Također, osobe koje su već preboljele infarkt imaju značajno manju smrtnost ako se redovito bave umjerenom tjelovježbom. Ograničenje duljine teksta od strane uredništva časopisa brani mi da dalje nabrajam, ali vjerujte mi na riječ, nabrajanje bi još dugo trajalo.
Donesite odluku i nemojte odustajati
Kada ste odlučili započeti, imajte na umu da 50% ljudi koji su počeli baš kao i vi brzo odustane od vježbanja. Nemojte i vi biti jedan od njih – odmah odlučite da niste jedan od onih koji lako odustaje. Također, vrlo često dolazi i do zasićenja nekom aktivnosti nakon što ste ju kroz nekoliko mjeseci uspješno uveli u svoj život. Ako se i vama to dogodi, pokušajte riješiti problem kombinacijom više različitih oblika aktivnosti (za lošeg vremena otiđite u teretanu, a za lijepog vozite bicikl, planinarite ili što god vam odgovara). Priuštite si povremeno i par dana odmora od sportskih aktivnosti. Kada počinjete bavljenje sportom, nemojte kretati „punom snagom“ i dokazivati sebi koliko ste jaki i koliko možete, to također često dovodi do prestanka bavljenja sportom, a također i do ozljeda. Krenite polako i redovito, povoljan utjecaj tjelovježbe puno je bolji kod redovitog bavljenja sportom, nego kod rjeđih, a napornih treninga. Neka bavljenje sportom ne bude samo nešto što činite da biste smršavili ili bolje regulirali vašu šećernu bolest, nego neka vam postane sastavni dio života. Odaberite sport koji volite, time ste povećali mogućnost trajnog uspjeha.
Važno je naglasiti da za postizanje povoljnih učinaka tjelovježbe na vaše zdravlje ona mora biti redovita i trajna. Sport je za svakoga, bez obzira na dob i zdravstveno stanje, no osobe koje se liječe od srčanih bolesti, također i one koje imaju rizik za razvoj srčanih bolesti (liječe se radi šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, povišenih masnoća u krvi), trebale bi se prije započinjanja vježbanja konzultirati s liječnikom. Kod osoba koje se liječe od šećerne bolesti, a osobito koje su na inzulinskoj terapiji, tjelesna aktivnost mora biti prethodno isplanirana te je potrebno prije bavljenja sportom dati manju dozu inzulina od one za koju se zna da osigurava optimalnu glikemiju nakon obroka ako se ne bavite fizičkom aktivnosti, ili je uz istu dozu inzulina potrebno pojesti veći obrok (moguća je pojava hipoglikemije). U većini studija nije bilo značajnih razlika u broju hipoglikemija između anaerobnog i aerobnog vježbanja, a općenito govoreći rizik od hipoglikemija uz bavljenje sportom nije velik. U nekim je studijama broj hipoglikemija u osoba koje su vježbale bio čak i manji nego u tzv. kontrolnoj skupini (u osoba koje nisu vježbale). Ako se liječite inzulinom, krenite u sport postepeno, dajte si vremena da spoznate kako vaše tijelo reagira na tjelesnu aktivnost određenog intenziteta te tome prilagodite svoje doze inzulina, ali nikako ne dopustite da vam početni neuspjeh bude razlog za odustajanje.
I što reći na kraju? Zar je u stvari potrebno još nešto reći? Recite vi odlučno zbogom vašem starom „ja“ koji jedva čeka da se uvali u fotelju i pročita dnevnu dozu sekiranja u novinama ili pogleda na televiziji kako u savani zebra bježi od lava. Dižite se iz te fotelje van na zrak i krećite se, krećite…
Izvor: Dijabetes/slatki život, 1 – 2018.