Priča o zimskom vitaminu

Dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije, dr. sc. nutricionizma

Šećerna bolest, neovisno o tipu ili podtipu, kronična je metabolička bolest pandemijskih razmjera koja zahvaća gotovo devetinu čovječanstva. Bilo da je riječ o autoimunim oblicima dijabetesa kod kojih je primarni problem poremećena imunološka regulacija i aktivacija te posljedično propadanje beta stanica gušterače, bilo da je riječ o oblicima dijabetesa usko vezanim za prekomjernu tjelesnu masu/debljinu, inzulinsku rezistenciju i metaboličku difunkciju, bilo da je riječ o dijabetesu starije životne dobi, u konačnici se svi oni susreću u nekoliko zajedničkih točaka kao što su hiperglikemija, kronične komplikacije i – upala. Upravo je kronična upala (metainflamacija), uz oksidativni stres, uznapredovalu glikaciju te inflamacijom potaknute epigenetske promjene okosnica neadekvatno regulirane glikemije te razvoja neželjenih komplikacija šećerne bolesti. Stoga su posljednjih desetljeća, osim modernih antidijabetika i moderne tehnologije za praćenje i kontrolu glikemije, znanstvenu pažnju zadobili i mikronutrijenti ključni za optimalne metaboličke, imunološke i endokrine procese.

No, iako smo odavno zakoračili u 21. stoljeće, iako se police svjetskih ljekarni na dnevnoj bazi pune novitetima iz svijeta suplemenata, iako se svakodnevno objavljuju znanstveni i stručni radovi na temu mikronutrijenata i njihovog učinka/benefita u kroničnim bolestima, iako fitoterapija postaje jednim od obveznih kolegija svjetskih medicinskih sveučilišta, još se uvijek lome koplja oko preporuka i određivanja preporučenih dnevnih unosa određenih vitamina i minerala, masnih kiselina, aminokiselina, enzima, biljnih ekstrakata. Posljedično tomu, aktualne smjernice većine krovnih svjetskih društava i institucija i dalje ne daju jasne i jednoznačne preporuke o primjeni suplemenata kao terapijske opcije u liječenju kroničnih bolesti. Stoga se primjena većine suplemenata, odnosno dodataka prehrani u obliku koncentriranih formula mikronutrijenata i dalje oslanja na kliničko iskustvo i individualne preporuke.

A kada govorimo o kliničkom iskustvu u svakodnevnoj primjeni suplemenata i funkcionalne hrane, u praćenju i liječenju disbalansa vitaminsko-mineralnog statusa pacijenta te kontinuiranoj edukaciji u području prehrane, dijabetologija se svakako tu ističe kao jedna od najaktivnijih struka. Svjesni kompleksnosti dijabetesa kao multifaktorijalne bolesti koja zahvaća gotovo sve organe i organske sustave, dijabetolozi i nutricionisti duboko su involvirani u primjenu (temeljenu na znanosti/znanstvenim dokazima) svih raspoloživih oružja u svrhu optimizacije energetsko-metaboličkih i imunoloških procesa uključenih u nastanak, razvoj i kontrolu šećerne bolesti. Posljednja desetljeća dijabetologije tako su obojena popularizacijom određenih suplemenata poput cinka, kroma, magnezija, alfa-lipoične kiseline, omega-3 masnih kiselina, vitamina B skupine (poglavito B1 i B12), resveratrola, katehina iz zelenog čaja. Napisani su brojni radovi, objavljena je obilna stručna i znanstvena literatura, otpusna pisma sve su bogatija preporukama o navedenim suplementima te se čini kako smo kontinuiranim obogaćivanjem kliničkog iskustva sve bliži inkorporaciji suplemenata i u smjernice. No, kada bismo trebali iz svijeta suplemenata s povoljnim učinkom na dijabetes izdvojiti samo jedan, onaj s najsnažnijom znanstvenom pozadinom te najsmjelije preporučivan, to bi definitivno bio vitamin D. Doduše, vitamin D i nije vitamin, već hormon uključen u regulaciju više od 3% humanog genoma, hormon čiji disbalans dovodi do brojnih poremećaja i bolesti, hormon sa snažnim imunomodulatornim učinkom. Do sada su dokazani pozitivni učinci vitamina D na regulaciju glikemije na β-staničnoj razini, na smanjenje oksidativnog stresa, na kontrolu prokoagulantnih zbivanja, na optimizaciju funkcije krvožilja, na smanjenje inzulinske rezistencije, aterogenezu, neuroinflamacije i degeneracije, čime postaje jasno kako deficit vitamina D može ugroziti dijabetičkog bolesnika na više razina.

Kada govorimo o tipu 1 šećerne bolesti, naglasak je svakako na autoimunim zbivanjima, pri čemu u nastanku i razvoju bolesti ključnu ulogu imaju T-limfociti. Do sada je više istraživanja pokazalo kako svakodnevna primjena kolekalciferola (vitamina D3) u dozi od 2.000 – 4.000 IU dnevno ima imunomodulacijski učinak usporavanjem propadanja β-stanica gušterače te očuvanjem proizvodnje inzulina. Osim očuvanja beta-stanične funkcije, kolekalciferol pokazuje i pozitivne učinke na regulaciju glikemije u osoba s dijabetesom tipa 1 – određena istraživanja pokazala su kako uz primjenu 2.000 IU dnevno dolazi do smanjenja HbA1c te glikemije natašte, dok se primjenom viših doza od 4.000 – 10.000 IU kolekalciferola dnevno, kroz 12 tjedana, može smanjiti i pojava albuminurije u osoba s tipom 1 šećerne bolesti.

Jedno od najvećih istraživanja utjecaja vitamina D na dijabetes tipa 2, Nurses Health Study, prospektivno je istraživanje koje je pokazalo kako je rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 (DMT2) za 13% niži u osoba s najvišim unosom kolekalciferola, u usporedbi s osobama s najnižim unosom ovog vitamina. Mitri i suradnici pokazali su metaanalizom osam prospektivnih kohortnih studija kako su osobe s razinom vitamina D iznad 25 ng/mL imale za 43% niži rizik od razvoja DMT2 nego osobe sa serumskom razinom nižom od 14 ng/ml, dok je studija L. A. Tuckera, objavljena u travnju 2022., pokazala kako su osobe koje ne uzimaju suplemente vitamina D u 36 – 42% povećanom riziku od razvoja inzulinske rezistencije u odnosu na osobe koje redovito uzimaju suplemente. D2d studija, do sada najveće randomizirano kliničko ispitivanje učinka suplementacije vitamina D na rizik od DMt2, kroz 2,5 godine suplementacije s 4.000 IU kolekalciferola dnevno pokazalo je kako suplementacija – poglavito u onih s BMI <30 kg/m2 te u onih koji paralelno ne uzimaju preparate kalcija – dovodi do značajno smanjenog rizika progresije predijabetesa u dijabetes. Taj rizik opada za 25% za svakih 10 ng/mL / 25 nmol/L povisivanja serumske razine vitamina D.

U osoba s razvijenim DMT2 primjena kolekalciferola u dozi od 4.000 IU dnevno do 50.000 IU tjedno prema mnogim autorima može dovesti dovodi do smanjenja HbA1c za 0,5%, a sve su brojniji i dokazi o pozitivnom utjecaju na dijabetičke komplikacije.

Poznato je, primjerice, kako deficit vitamina D (ispod 15 ng/ml) dovodi do dvostrukog rizika od akutnoga koronarnog sindroma u odnosu na SVD > 15 ng/mL (25). Tecilazich i suradnici pokazali su pak kako su osobe s koncentracijom 25OHD u krvi nižom od 75 nmol/L u većem riziku od razvoja mikrovaskularnih komplikacija, poglavito u vidu dijabetičke retinopatije. Posljednjih godina objavljeno je i nekoliko istraživanja koja su dokazala benefit primjene vitamina D u bolesnika s dijabetičkom neuropatijom. Ovisno o studiji, primjena vitamina D u dozama od 1.000 – 10.000 IU dnevno dovela je do značajnog smanjenja boli i parestezija te do poboljšanja profila interleukina i parametara mikrocirkulacije.

Usprkos sve većem broju istraživanja o korelaciji razine SVD i kroničnih, autoimunih, malignih i zaraznih bolesti te o dokazima benefita suplementacije vitamina D u svrhu njihove prevencije i liječenja, i dalje se susrećemo s oprečnim i nekonzistentnim rezultatima, a većina oprečnosti leži u premalenim studijskim uzorcima, prekratkom trajanju istraživanja i preniskim dozama vitamina D koje se primjenjuju.

No, sve veći broj studija pokazuje kako je adekvatna razina 25OHD u krvi važna u prevenciji razvoja dijabetesa tipa 2, pritom navodeći 100 – 150 nmol/L kao poželjnu razinu u krvi.

Ovisno o individualnom odgovoru na vitamin D, na stupanj uhranjenosti (viši BMI – veća potrebna za vitaminom D), na broj komorbiditeta te životnu dob, spomenuta razina postiže se različitim dozama vitamina D.

Preporučena dnevna doza vitamina D za osobe s dijabetesom iznosi 4.000 IU (u pretilih osoba 8.000 – 10.000), no i doze do 15.000 IU s kojima se postiže SVD i do 250 nmol/L pokazale su se sigurnima – ne dovode do intoksikacije te najčešće niti ne uzrokuju disbalans u metabolizmu kalcija, fosfata te regulaciji PTH. No, s obzirom na individualne razlike u terapijskom odgovoru na većinu suplemenata/mikronutrijenata, pa tako i vitamin D, potrebno je pratiti koncentraciju 25OHD u krvi te primienjenu dozu prilagođavati ciljanim vrijednostima.

Pred nama su zimski mjeseci, a živimo u zemlji s ekstremno niskom insolacijom u zimskom periodu te posljedičnom neadekvatnom aktivacijom vitamina D u organizmu (za proizvodnju metabolički aktivnih i imunomodulatornih oblika vitamina D potrebno je prolongirano i kontinuirano izlaganje sunčevom svjetlu). Imajući u vidu sve benefite vitamina D te činjenicu da je njegovo određivanje u krvi široko dostupno i jednostavno, vjerujem da će se u paleti suplemenata većine osoba s dijabetesom, predijabetesom, ali i mnogim drugim kroničnim bolestima ove zime naći i ovaj superjunak.

Literatura

  1. IDF Atlas 2021. 10th Edition.
  2. Leung PS. The Potential Protective Action of Vitamin D in Hepatic Insulin Resistance and Pancreatic Islet Dysfunction in Type 2 Diabetes Mellitus. Nutrients. 2016;8:147.
  3. Peruzzu D, Dupuis ML, Pierdominici M, Fecchi K, Gagliardi MC, Ortona E i sur. Anti-Inflammatory Effects of 1,25(OH)2D/Calcitriol in T Cell Immunity: Does Sex Make a Difference? Int J Mol Sci. 2022;23:9164.
  4. Chauss D, Freiwald T, McGregor R, Yan B, Wang L, Nova-Lamperti E i sur. Autocrine vitamin D signaling switches off pro-inflammatory programs of TH1 cells. Nat Immunol. 2022;23:62–74.
  5. Bishop EL, Ismailova A, Dimeloe SK, Hewison M, White JH. Vitamin D and Immune Regulation: Antibacterial, Antiviral, Anti-Inflammatory. JBMR Plus. 2021;5:e10405.
  6. Cimmino G, Conte S, Morello M, Pellegrino G, Marra L, Morello A. i sur. Vitamin D Inhibits IL-6 Pro-Atherothrombotic Effects in Human Endothelial Cells: A Potential Mechanism for Protection against COVID-19 Infection? J Cardiovasc Dev Dis. 2022;9:27.
  7. Gabbay MA, Sato MN, Finazzo C, Duarte AJ, Dib SA. Effect of cholecalciferol as adjunctive therapy with insulin on protective immunologic profile and decline of residual β-cell function in new-onset type 1 diabetes mellitus. Arch Pediatr Adolesc Med. 2012;166:601–7.
  8. Treiber G, Prietl B, Fröhlich-Reiterer E, Lechner E, Ribitsch A, Fritsch M i sur. Cholecalciferol supplementation improves suppressive capacity of regulatory T-cells in young patients with new-onset type 1 diabetes mellitus—A randomized clinical trial. Clin Immunol. 2015;161:217–24.
  9. Bogdanou D, Penna-Martinez M, Filmann N, Chung TL, Moran-Auth Y, Wehrle J i sur. T-lymphocyte and glycemic status after vitamin D treatment in type 1 diabetes: A randomized controlled trial with sequential crossover. Diabetes Metab Res Rev. 2017;33.
  10. Gregoriou E, Mamais I, Tzanetakou I, Lavranos G, Chrysostomou S. The Effects of Vitamin D Supplementation in Newly Diagnosed Type 1 Diabetes Patients: Systematic Review of Randomized Controlled Trials. Rev Diabet Stud. 2017;14:260–8.
  11. Bogdanou D, Penna-Martinez M, Filmann N, Chung TL, Moran-Auth Y, Wehrle J i sur. T-lymphocyte and glycemic status after vitamin D treatment in type 1 diabetes: A randomized controlled trial with sequential crossover. Diabetes Metab Res Rev. 2017;33.
  12. Yu J, Sharma P, Girgis CM, Gunton JE. Vitamin D and Beta Cells in Type 1 Diabetes: A Systematic Review. Int J Mol Sci. 2022;23:14434.
  13. Grant WB, Al Anouti F, Boucher BJ, Dursun E, Gezen-Ak D, Jude EB i sur. A Narrative Review of the Evidence for Variations in Serum 25-Hydroxyvitamin D Concentration Thresholds for Optimal Health. Nutrients. 2022;14:639.
  14.  Cadario F. Vitamin D and ω-3 Polyunsaturated Fatty Acids towards a Personalized Nutrition of Youth Diabetes: A Narrative Lecture. Nutrients. 2022;14(22):4887. 
  15. Ardisson Korat AV, Willett WC, Hu FB. Diet, lifestyle, and genetic risk factors for type 2 diabetes: a review from the Nurses’ Health Study, Nurses’ Health Study 2, and Health Professionals’ Follow-up Study. Current nutrition reports. 2014;3(4):345-54.
  16. Mitri J, Muraru MD, Pittas AG. Vitamin D and type 2 diabetes: A systematic review. Eur J Clin Nutr. 2011;65:1005–15.
  17. Tucker LA. Serum, Dietary, and Supplemental Vitamin D Levels and Insulin Resistance in 6294 Randomly Selected, Non-Diabetic US Adults. Nutrients. 2022;14(9):1844.
  18. Johnson KC, Pittas AG, Margolis KL, Peters AL, Phillips LS, Vickery EM i sur. Safety and tolerability of high-dose daily vitamin D3 supplementation in the vitamin D and type 2 diabetes (D2d) study—a randomized trial in persons with prediabetes. Eur J Clin Nutr. 2022;76:1117–1124.
  19. Haque SI, Kumar M, Kumar S, Prasad M. Prospective Observational Assessment of the Role of Vitamin D as an Adjuvant to Oral Hypoglycemic Drugs in the Treatment of Type-2 Diabetic Patients. International Journal of Pharmaceutical and Clinical Research. 2022;14(9):398-403.
  20. Ng LL, Sandhu JK, Squire IB, Davies JE, Jones DJL. Vitamin D and prognosis in acute myocardial infarction. Int J Cardiol. 2013;168:2341–6.
  21. Karonova T, Stepanova A, Bystrova A, Jude EB. High-Dose Vitamin D Supplementation Improves Microcirculation and Reduces Inflammation in Diabetic Neuropathy Patients. Nutrients. 2020;12:2518.
  22. Algaows FS, Althkerallah FA, Alsuwailem NA, Ahmed AAM, Alwagdani RF, Alomran SA i sur. Prospective Evaluation of Vitamin D Supplementation on Peripheral Neuropathy in Type 2 Diabetes Mellitus-A Review. Journal of Pharmaceutical Research International. 2021;33(45A):260-6.
  23. Yammine K, Abi Kharma J, Kaypekian T, Assi C, Zeeni N. Is diabetic neuropathy associated with vitamin D status? A meta-analysis. British Journal of Nutrition. 2022;127(7):972-81.
  24. Borissova AM, Tankova T, Kirilov G, Dakovska L, Kovacheva R. The effect of vitamin D3 on insulin secretion and peripheral insulin sensitivity in type 2 diabetic patients. Int J Clin Pract. 2003;57:258–61.
  25. Dawson-Hughes B, Staten MA, Knowler WC, Nelson J, Vickery EM, LeBlanc ES i sur. Group, D.d.R. Intratrial Exposure to Vitamin D and New-Onset Diabetes Among Adults with Prediabetes: A Secondary Analysis From the Vitamin D and Type 2 Diabetes (D2d) Study. Diabetes Care. 2020;43:2916–22.
  26. Johny E, Jala A, Nath B, Alam MJ, Kuladhipati I, Das R i sur. Vitamin D Supplementation Modulates Platelet-Mediated Inflammation in Subjects With Type 2 Diabetes: A Randomized, Double-Blind, Placebo-Controlled Trial. Front Immunol. 2022 May 26;13.
  27. Johnson KC, Pittas AG, Margolis KL, Peters AL, Phillips LS, Vickery EM i sur. Safety and tolerability of high-dose daily vitamin D3 supplementation in the vitamin D and type 2 diabetes (D2d) study – a randomized trial in persons with prediabetes. Eur J Clin Nutr. 2022;76:1117–24

IZVOR: Časopis Dijabetes – SLATKI ŽIVOT