Eva Pavić, mag. spec., dipl.ing. preh. Tehnologije i Sandra Bival, mag. nutricionizma, Služba za prehranu i dijetetiku KBC Zagreb
Osim što su važni za zdravlje cjelokupnog organizma, redovita tjelovježba i pravilna prehrana sastavni su dio liječenja i dobrog upravljanja šećernom bolešću i preddijabetesa te su bitan čimbenik prevencije i usporavanja razvoja komplikacija bolesti.
Redovita tjelovježba i pravilna prehrana sastavni su dio liječenja i dobrog upravljanja šećernom bolešću te preddijabetesa. Osim što su važni za zdravlje cjelokupnog organizma, bitan su čimbenik prevencije i usporavanja razvoja komplikacija bolesti. Tjelesna aktivnost povećava osjetljivost na inzulin i ima zaštitu ulogu kod srčanožilnih bolesti te drugih komplikacija povezanih s dijabetesom. Osobe koje su redovito tjelesno aktivne na taj način povećavaju svoju mišićnu snagu i pokretljivost, poboljšavaju koordinaciju pokreta i stabilnost te time pridonose smanjenju učestalosti padova. Prema spoznajama koje donose novi znanstveni radovi, osobe koje brže hodaju, najmanje 22 minute svakodnevno, mogu produljiti očekivani životni vijek za 3,4 do 4,5 godina, neovisno o svojoj tjelesnoj masi. Tipovi preporučene tjelovježbe uključuju hodanje, lagano trčanje, vožnju biciklom, tenis, vježbe snage i razgibavanja, plivanje te aerobik i ples.
Regulacija razine šećera u krvi
Kod šećerne bolesti tip 2 uglavnom se javlja otpornost na inzulin, što znači da gušterača ne može proizvesti dovoljno inzulina. Posljedično dolazi do porasta razine šećera u krvi jer je upravo inzulin odgovoran za njegovu regulaciju. Redovita tjelesna aktivnost može smanjiti razinu šećera u krvi koristeći glukozu kao supstrat za proizvodnju energije, povećati učinak inzulina te time poboljšati kontrolu glikemije, smanjiti rizik od srčanožilnih bolesti, doprinijeti redukciji tjelesne mase i poboljšati raspoloženje. U istraživanju iz ožujka 2017. autora Craike i suradnika objavljenom u časopisu Journal of Physical Activity and Health dokazana je povezanost tjelesne aktivnosti sa smanjenjem pojave depresivnih simptoma u odraslih oboljelih od šećerne bolesti tip 2. Redovito vježbanje ima značajan utjecaj i kod šećerne bolesti tip 1 jer utječe na povećanje mišićne snage, povećanu inzulinsku osjetljivost i druge zdravstvene dobrobiti. Preporučuje se povećati i ostale tjelesne aktivnosti te one u domaćinstvu kao što su čišćenje, pranje prozora, vrtlarenje ili šetnja sa psom, osobito za osobe koje pretežno vode sjedilački način života (Slika 1). Povećanjem upravo takvih nestrukturiranih aktivnosti, čak i na kratak vremenski period od 3 do 15 minuta, dovodi do smanjenja postprandijalnih hiperglikemija te poboljšava kontrolu glikemije.
Slika 1 – Tjelesna aktivnost i potrošnja kalorija u domaćinstvu; Izvor: Ainsworth BE, et al. Compendium of physical activities: An update of activity codes and MET intensities, Medicine and Science in Sports and Exercise, 2011
Regulacija razine šećera u krvi hranom i inzulinom
Poprilično je teško utvrditi unificirane preporuke za unos hrane i doziranje inzulina radi različitih odgovora šećera u krvi na tjelesnu aktivnost. Kako bi se prevenirala hipoglikemija za vrijeme aerobnih tjelesnih aktivnosti koje traju barem 30 minuta, potreban je dodatan unos ugljikohidrata i/ili smanjena doza inzulina. Za laganu i umjereno tešku tjelesnu aktivnost u trajanju od 30 do 60 minuta kada je razina inzulina niža, obično je dostatno povećati unos ugljikohidrata za 10-15 grama. Nakon hiperinzulinemije obično je potrebno 30 do 60 g ugljikohidrata na sat kod sportaša i osoba oboljelih od šećerne bolesti tip 1 (Tablica 1 i 2). Razinu šećera u krvi savjetuje se uvijek provjeriti prije planirane tjelesne aktivnosti kod osoba sa šećernom bolesti tip 1 te su ciljne vrijednosti između 5,0 i 13,9 mmol/L. Preporuka za unos ugljikohidrata ovisi o tipu i trajanju aktivnosti, inzulinu i ostalim čimbenicima te o trenutnoj vrijednosti glukoze u krvi. Preporučljivo je nositi medicinsku identifikacijsku narukvicu, osobito za vrijeme vježbanja, koja govori da imate šećernu bolest. Osim toga, od velike je važnosti dobra hidratacija organizma, stoga pijte dovoljno tekućine prije, za vrijeme i nakon vježbanja, osobito u ljetnim mjesecima. Dehidracija utječe i na razinu šećera u krvi, ali i na srčanožilni sustav. Otprilike je dovoljno unositi oko 30 ml tekućine na 1 kg tjelesne mase dnevno, a dodatno povećanje ovisi o vrsti i trajanju samog vježbanja.
Tablica 1 – Tjelesna aktivnost i ugljikohidrati za osobe sa šećernom bolesti
| Vrsta tjelesne aktivnosti | Primjer tjelesne aktivnosti | Ovisno o razini glukoze u krvi | Povećati unos hrane za |
| Niski intenzitet: manje od 30 min | Ležerno hodanje, vožnja bicikla | manje od 5.5 mmol/L | 15 g ugljikohidrata (1 jedinica) |
| više od 5.5 mmol/L | Nije potrebna dodatna hrana | ||
| Srednji intenzitet: 30-60 min | Plivanje, tenis, biciklizam, trčanje, lagani aerobik | manje od 5.5 mmol/L | 30 g ugljikohidrata + 7 g bjelančevina (2 jedinice + bjelančevine) |
| od 5.6 do 9.9 mmol/L | 15 g ugljikohidrata + 7 g bjelančevina (1 jedinica + bjelančevine) | ||
| Visoki intenzitet: 60-120 min | Hokej, nogomet, košarka, trčanje, intenzivni aerobik, čišćenje snijega | manje od 5.5 mmol/L | 45 g ugljikohidrata + 7 g bjelančevina (3 jedinice + bjelančevine) |
| od 5.6 do 9.9 mmol/L | 30 g ugljikohidrata + 7 g bjelančevina (2 jedinice + bjelančevine) | ||
| od 10.0 do 13.9 mmol/L | 15 g ugljikohidrata (1 jedinica) |
Tablica 2 – Hrana za nadopunu za vrijeme tjelesnih aktivnosti
| Vrsta hrane za nadopunu tijekom tjelesne aktivnosti | |
| 15 g ugljikohidrata | 3 graham krekera | 1 jabuka | 6 običnih krekera |
| 30 g ugljikohidrata + 7 g bjelančevina | 2 kriške kruha i 1 kriška sira i 5 g maslaca | jedna cijela banana |
| 45 g ugljikohidrata + 7 g bjelančevina | 6 graham krekera i ½ banane i 1 jogurt |
Aerobno vježbanje i hipoglikemije
Usprkos brojnim prednostima koje pruža tjelesna aktivnost, vježbanje može pogoršati glikemiju zbog promjena u proizvodnji i iskorištavanju glukoze. Blaga do intenzivna tjelovježba kao što je na primjer hodanje, jogging, bicikliranje i drugi sportovi, može povećati rizik od hipoglikemije tijekom vježbanja i nakon, dok vrlo intenzivno vježbanje kao što su brzo trčanje ili dizanje utega, može uzrokovati porast razine glukoze u krvi. Kod šećerne bolesti tip 1 jedan od glavnih uzroka hipoglikemije je nemogućnost smanjenja inzulina na početku vježbanja. Neke metode za rješavanje tog problema su smanjenje doze inzulina za obrok prije vježbanja, vježbanje natašte, izbacivanje bazalnog inzulina za osobe na inzulinskoj pumpi i povećavanje unosa ugljikohidrata. Također je od pomoći kontinuirano praćenje glukoze u krvi kod osoba koje boluju od šećerne bolesti tip 1. Međutim, ne postoji točna strategija rješavanja problema hiperglikemije povezane s vježbanjem.
Izazovna je i kontrola glikemije u satima nakon vježbanja. Procijenjeno je da je rizik od noćnih hipoglikemija oko 30% kada osobe vježbaju aerobne vježbe srednjeg do jakog intenziteta u trajanju od 45 minuta, u kasnim poslijepodnevnim satima. Najčešće se javljaju oko 2 do 3 sata ujutro, no one se mogu javiti i u bilo koje vrijeme nakon vježbanja. Medicinski tim mora utvrditi radi li se o hipoglikemiji uslijed prevelike količine aktivnog inzulina od prethodne injekcije inzulina, pretjeranog bazalnog inzulina ili premalo dodanih ugljikohidrata. Kada se radi o dodatnim ugljikohidratima, njih je potrebno rasporediti na razdoblje netom prije te za vrijeme aktivnosti. Na primjer, ako je osobi za njegovo vježbanje u trajanju od jednog sata potrebno 55 grama dodatnih ugljikohidrata, onda je dobro unijeti oko 22 grama netom prije vježbanja, a ostalo rasporediti na dva do tri manja zalogaja prilikom vježbanja. Potrebno je naglasiti da je ovo samo primjer te da nije poželjan za svakoga. Na taj se način povećava i energijski unos hrane, u ovom slučaju se radi o dodatnih 220 kcal. Činjenica je da se redovitom tjelesnom aktivnošću smanjuje dnevna potreba za inzulinom kod mršavijih osoba s tipom 1 šećerne bolesti.
Promijenite redoslijed vježbanja – anaerobne vježbe prvo
Prema istraživanju Yadleyja i suradnika iz časopisa Diabetes Care iz 2013. godine, promjena redoslijeda vježbanja u anaerobne vježbe prije aerobnih, smanjuje vjerojatnost razvoja hipoglikemija kod osoba sa šećernom bolesti tip 1. Vježbe snage bi se mogle provoditi u tim slučajevima prije aerobnih vježbi, uz izmjenu skupina mišića koje rade vježbe radi lakšeg oporavka mišića. Potrebno je napomenuti da kod osoba koje imaju čest slučaj hiperglikemije prije vježbanja, poželjno je prvo imati aerobnu aktivnost kako bi se u startu smanjila razina glukoze prije vježbi snage.
Regulacija tjelesne mase i šećerna bolest tip 2
Broj osoba oboljelih od šećerne bolesti tip 2 se unatrag 35 godina učetverostručio, sa 108 na 422 milijuna ljudi. Do 2040. se smatra da će brojke narasti i do 642 milijuna. Taj je porast u korelaciji s porastom pretilosti i visceralnom masnoćom.
U nedavno objavljenom istraživanju u Lancet-u iz prosinca ove godine, pod nazivom DiRECT, dokazano je kako je moguće povratiti zdravlje osobama koje unazad barem 6 godina boluju od šećerne bolesti tip 2, na stanje prije šećerne bolesti. To je moguće ako se postigne gubitak na tjelesnoj masi od prosječno 10 kg. Radi se o velikoj promjeni u usporedbi s dosadašnjim istraživanjima jer se sada naglasak uistinu stavlja na prehranu i unos energije (ograničavanje energijskog tj. kalorijskog unosa), a bez povećanja tjelesne aktivnosti. Naravno, naglašava se i dalje važnost povećanja tjelesne aktivnosti. Od vrsta vježbanja koje se preporučuju kod šećerne bolesti tip 2 naglasak je na hodanju, Tai Chi-u, vježbama snage i otpora, vježbe relaksacije i istezanja, plivanje i sobni bicikl.
Izvor: https://issuu.com/hsdu/docs/dijabetes_6-2017_23817d83077122