Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender i Mirja Zupčić, dipl. ing. / Vitaminoteka
Žuti pigment kurkumin temeljni je aktivni sastojak biljke kurkuma, a danas se ističe kao jedan od najsvestranijih prirodnih sastojaka s raznolikim blagotvornim učincima. Pripisuju mu se brojna farmakološka svojstva, uključujući imunomodulatorno, antioksidativno, protuupalno, antimikrobno i kemopreventivno djelovanje. Ipak, zbog ograničene raspoloživosti nativnog kurkumina, preporučuju se oblici koji imaju znanstveno dokazanu superiornu bioraspoloživost poput solubilizata kurkumina u micelama. Kurkumin i vitamin D dijele iste receptore u tijelu te je njihova zajednička primjena preporučljiva zbog sinergijskog djelovanja. Općenito, oba nutrijenta preporučuju se raznim populacijskim skupinama kojima je potrebna nutritivna podrška imunosnom sustavu, a dijabetičari mogu imati posebne koristi od primjene tih biološki aktivnih spojeva.
Kurkuma (Curcuma longa) je začin koji se dobiva iz podzemnog stabla (rizoma) istoimene biljke karakteristične za područje Indije i jugoistočne Azije. Vjeruje se da potječe iz Indije gdje nosi naziv „indijski šafran“. Gorko-slatkog, aromatičnog okusa i blagog mirisa koji podsjeća na đumbir (s kojim je u rodu), kurkuma se koristi kao samostalan začin u pripremi jela, ali i kao jedan od sastojaka začinske mješavine curry.
Kurkuma se može pohvaliti dugom tradicijom primjene u Ayurvedskoj medicini gdje se koristi oralno u liječenju reumatskih bolesti kao i općenito kod upalnih stanja, zatim u liječenju dispepsije, probavnih tegoba, prehlade, bolesti urinarnog trakta, kožnih bolesti i kao pomoć pri snižavanju povišene temperature te topikalno kao sredstvo za ubrzavanje cijeljena rana.
Kurkumin je glavni polifenolni spoj biljke Curcuma longa. Upotreba kurkume vrlo je raširena – od začinske biljke u kulinarstvu do primjene u modernoj medicini kod brojnih bolesti. Istraživanja su pokazala kako kurkumin posjeduje brojna biološka i farmakološka svojstva zahvaljujući antioksidativnim i protuupalnim svojstvima koja se očituju i kod dijabetesa kao i komplikacija povezanih s dijabetesom.
Kurkumin i dijabetes – klinička istraživanja
Opsežna istraživanja objavljena posljednjih godina pokazala su kako u patogenezi dijabetesa tipa 2 leže proupalni citokini i oksidativni stres. Upravo zbog dokazanih protuupalnih svojstava, kurkumin predstavlja zanimljivu i potencijalno uspješnu terapiju dijabetesa tipa 2.
Hipoglikemijski učinak kurkumina prvi put je primijećen 1972. godine. Jedini ispitanik prvog kliničkog istraživanja utjecaja kurkume na dijabetes bio je muškarac koji je 16 godina bolovao od dijabetesa. U navedenom je istraživanju ispitanik unosio kurkumu u prahu u količini od 5 g dnevno tijekom tri mjeseca. Rezultati su pokazali kako je kod ispitanika došlo do smanjenja glukoze natašte sa 7,8 na 4 mmol/L. Po prvi put je pokazano kako unos kurkume ili kurkumina zajedno s inzulinom sinergijski smanjuje razinu glukoze u krvi. Također, primijećeno je kako unatoč smanjenju doze inzulina na minimum utjecaj kurkume na razinu glukoze u krvi ne opada. Dodatno, kod prekida primjene kurkume na tjedan dana, nasumično testiranje razine glukoze u krvi je pokazalo kako je glukoza porasla na 7,8 mmol/L. Ponovnom primjenom kurkume, glukoza natašte vrlo brzo se smanjuje na 6,1 mmol/L. Štetni učinci nisu primijećeni, a kurkuma se u navedenoj dozi pokazala kao dobar stimulans apetita i laksativno sredstvo.
U istraživanju objavljenom 2008. godine sudjelovala su 72 ispitanika, a ispitivana je doza od 600 mg kurkumina (standardiziranog pripravka NCB-02) tijekom 8 tjedana. Rezultati su pokazali da je kod ispitanika koji su primali kurkumin došlo do poboljšanja funkcije endotela i smanjenja razine biomarkera oksidativnog stresa i upale.
Utjecaj kurkume na razinu postprandijalnog inzulina u serumu istražen je 2010. godine. U istraživanju je sudjelovalo 14 zdravih ispitanika, a rezultati su pokazali kako kod primjene 6 g kurkume već nakon 15 do 120 minuta dolazi do povećanja postprandijalnog inzulina u serumu.
U dvostruko slijepom placebo kontroliranom istraživanju objavljenom 2012. godine, koje je trajalo 9 mjeseci, sudjelovalo je 240 ispitanika predisponiranih za razvoj dijabetesa tipa 2. Rezultati su pokazali kako su ispitanici koji su uzimali 1,5 g kurkumina dnevno imali bolju funkciju beta stanica, viši indeks HOMA – B i adiponektina te nižu razinu C-peptida i indeksa HOMA-IR u usporedbi sa skupinom koja je unosila placebo. Zanimljivo je da je na kraju istraživanja ukupno 16,4% ispitanika u skupini koja je unosila placebo dobilo dijagnozu dijabetesa tipa 2, dok u skupini koja je primala kurkumin dijagnoza dijabetesa nije postavljena niti jednom ispitaniku.
Da kurkumin djeluje povoljno na lipidni profil pokazalo je istraživanje iz 2013. godine u kojem je sudjelovalo 50 pretilih ispitanika s dijabetesom. Rezultati navedenog istraživanja pokazali su kako primjena 300 mg kurkumina dnevno tijekom tri mjeseca značajno smanjuje glukozu natašte, % HBA1c i indeks HOMA-IR. Kurkumin je također značajno smanjio ukupne lipide u krvi i trigliceride kroz mehanizam stimulacije rada lipoprotein lipaze. Iako pojačana aktivnost ovog enzima dovodi do povećanja ukupnih masnih kiselina u krvi, kurkumin olakšava apsorpciju i iskorištavanje lipida od strane tkiva smanjujući u konačnici ukupne lipide i trigliceride u krvi.
Komplikacije povezane s dijabetesom
Nedavno se potencijalni terapijski učinak kurkumina počeo eksperimentalno istraživati kod dijabetesa u svrhu liječenja komplikacija u dijabetesu. Kod ispitanika s dijabetičkom nefropatijom primjena 1,5 g kurkume tijekom 2 mjeseca dovela je do smanjenja proteinurije, smanjene razine TGF-kB i IL-8 kod nefropatije uzrokovane dijabetesom tipa 2. Kod dijabetičke mikroangiopatije ispitivana je doza od 1 g kurkumina dnevno tijekom 4 tjedna, a kod ispitanika je došlo do poboljšanja simptoma bolesti.
Mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja kurkumina kod dijabetesa nije sasvim razjašnjen. Kronična pretilost koja leži u pozadini dijabetesa dovodi do inzulinske rezistencije, masne jetre i bolesti krvnih žila. Pretilost potiče aktivaciju stanica imunološkog sustava u tkivima, što dovodi do sistemske upale. Nakupljanje masnog tkiva tijekom razvoja pretilosti karakterizirano je hipertrofijom adipocita i hepatocita i infiltracijom makrofaga preko aktivacije faktora NF-κB, kinaze p38 i protein kinaze aktivirane stresom (JNK) koji uzrokuju proizvodnju citokina TNF i IL-6 koji narušavaju funkciju inzulina i dovode do rezistencije na inzulin. Smatra se kako kurkumin sprječava progresiju dijabetesa tipa 2 inhibirajući produkciju i otpuštanje medijatora upale.
Također, jedan od predloženih mehanizama djelovanja jest i utjecaj kurkumina na crijevnu mikrobiotu kojom je moguće regulirati nutritivnu apsorpciju u crijevima, regulirati sistemsku upalu i tako utjecati na progresiju bolesti.
Kliničko istraživanje objavljeno 2016. godine pokazalo je kako primjena kurkumina u dozi od 1000 mg na dan tijekom 3 mjeseca značajno smanjuje serumske vrijednosti malondialdehida (MDA), a povećava vrijednosti ukupnog antioksidativnog kapaciteta i enzima superoksid dismutaze kod 118 ispitanika s dijabetesom tipa 2. Poremećeni metabolizam lipida i ugljikohidrata kod dijabetesa tipa 2 dovodi do oksidativnog stresa koji je sam po sebi čimbenik rizika za razvoj vaskularnih komplikacija kod dijabetesa. Hiperglikemija povećava produkciju reaktivnih kisikovih spojeva. Oksidativni stres može pogoršati funkciju beta stanica i doprinijeti razvoju dijabetesa tipa 2. Dodatno, postoje brojni dokazi koji ukazuju kako su antioksidativne obrambene sposobnosti dijabetičara oslabljene. Stoga se terapija antioksidansima poput kurkumina predlaže kao primjerena metoda za prevenciju komplikacija i komorbiditeta kod dijabetesa.
Povećanje bioraspoloživosti
Klinička su istraživanja potvrdila sigurnost kurkumina čak i kod visokih doza poput 8 g na dan. Iako postoje uvjerljivi dokazi o učinkovitosti kurkumina u obrani protiv mnogih bolesti, njegovu terapeutsku moć smanjuje loša apsorpcija. Međutim, primjenom novih tehnologija stvoreni su novi visokoiskoristivi oblici kurkumina, a jedan od najučinkovitijih je solubilizat kurkumina u micelama. Superiorna bioraspoloživost kurkumina u micelama dokazana je kliničkim istraživanjem koje je pokazalo kako upravo ovaj oblik kurkumina posjeduje 185 puta veću biološku raspoloživost u usporedbi s nativnim kurkuminom. Kurkumin u micelama sadrži standardiziranu količinu kurkuminoida (82% kurkumina, 16% demetoksikurkumina (DMC) i 2% bisdemetoksikurkumina (BDMC)), a upravo su ti kurkuminoidi i izmjereni u plazmi, što dodatno potkrjepljuje poboljšanu apsorpciju.
Zaključak
Unatoč silnom uloženom trudu, posljednjih godina nije zabilježeno smanjenje prevalencije mnogih složenih bolesti poput kardiovaskularnih, metaboličkih, neuroloških bolesti te karcinoma. Iako su otkriveni mnogi pametni odnosno ciljani lijekovi, oni nažalost nemaju zadovoljavajuće djelovanje kod bolesti koje su uzrokovane poremećajem u funkcioniranju brojnih signalnih puteva kao što je dijabetes. Uz to što lijek napadajući samo jedan od brojnih signalnih puteva neće biti učinkovit, jednako tako je proizvodnja takvih lijekova skupa, a moguće su i nuspojave. Javlja se potreba za pronalaskom jeftinijih nutraceutika sa širokim spektrom djelovanja, a kurkumin se sa svojim širokim spektrom djelovanja nameće kao vrijedan terapijski saveznik u borbi protiv bolesti.